Brazilski Pele odavno se upisao u knjigu najslavnijih nogometaša svih vremena. A jedan vinkovački Pele ostat će upisan u knjigu ljudske sramote. Taj mali crni Pele ima nevjerojatnu životnu priču – netko mu je pucao u glavu, pa mu odrezao jednu šapu te dio noge. Imao je sreću što ga je našao prolaznik i obavijestio vinkovačku Udrugu “Rocco”. Veterinari su ga željeli eutanazirati, ali volonteri su se izborili za njegovo liječenje. A Pele – on se izborio za život…
Pele i Lora – početak
– Moj Pele je dobio ime po slavnom Peleu. Tata je na mene prenio ljubav prema nogometu, a danas je gledanje utakmica postao naš mali obiteljski ritual i „vrijeme za nas dvoje“. Mama je odigrala ulogu zapisivanja lijepih rečenica, misli i citata. Nekoliko dana prije no što je Pele pronađen, gledala sam film o Peleu. O njegovom teškom i upornom putu prema uspjehu, siromaštvu i bijedi iz koje je potekao.
Iako sam ga pogledala nebrojeno puta, tu večer sam si zapisala jednu rečenicu: „No, nikada neću zaboraviti 1958., godinu kada sam postao Pele. Naša je ginga postala lijepa igra. Cijeli je Brazil shvatio da smo lijepi zbog onoga što nas razlikuje“, počinje svoju priču o Peleu i sebi Lora Jukić, nevjerojatna mlada žena.
Gorana Abramović: U radu sa psima koristim pozitivan pristup
Reaktivnost, strahovi, preuzbuđenost, što god vašeg štenca ili odraslog psa mučilo, naša savjetnica za ponašanje pasa Gorana Abramović tu je da vam pomogne svojim tečajevima. VIŠE NA POVEZNICI
Lora je edukacijski rehabilitator i radi u Osnovnoj školi Josipa Matoša u Vukovaru, u odgojno – obrazovnoj skupini Autizam 3. Radi s djecom koja imaju poremećaje iz spektra autizma. Također, u judo klubu Vinkovci vodi skupinu djece s teškoćama. Kao da to nije dovoljno, Lora je u slobodno vrijeme aktivna volonterka Udruge za zaštitu životinja „Rocco“ iz Vinkovaca.
Taj pas ide sa mnom kući!
– Nama kao Udruzi građani često šalju dojave o životinjama koje su na ulici, cesti, šumama, njivama… Dojava o Peleu došla je 11.12.2020., kasno navečer. Sutradan, iz šume je direktno prevezen u veterinarsku ambulantu s kojom surađujemo i nešto kasnije sam stigla tamo i ja, potpisati papire za eutanaziju. Čula sam se s veterinarima u međuvremenu i opisali su mi njegovo stanje i dogovor je bio da ćemo psa uspavati da ne pati i da ima humanu smrt, bez boli. Nekoliko različitih veterinara je savjetovalo isti ishod.
Smetlarenje: Što kad vaš proždrljivac jede s poda?
Smetlarenje vašeg psa vam zadaje probleme i ljuti vas? Ne brinite, imam rješenje, odnosno igrice koje možete igrati sa svojim psom – švedski stol, lov na blago, otok sakupljanja, igra sa zdjelicom. VIŠE NA POVEZNICI
Zamolila sam ih da ga vidim, da ne umre sam i da makar na kraju života osjeti mrvu ljubavi i shvati da nisu svi ljudi monstrumi. I vidjela sam ga. Ležao je iza rešetki kaveza u stacionaru ambulante. Tog trena smo i on i ja znali da ćemo pokušati okrenuti svijet i da taj dan njegov život neće stati. Nismo još znali koliko će živjeti, ali smo znali da ćemo pokušati. Njemu je, iako u takvom stanju, život sijao iz očiju. Gledao je ravno, kako mi kažemo zdravo i usput još i mahao repom. I tako, čula sam se s ostalim ženama iz Udruge i dogovorile smo se da taj pas sad ide sa mnom kući.
Pele za povijest
I tako, taj dan sam Pelea ponijela kući. Doslovno ponijela😊 I kao, kad prespavamo, bit ćemo svi pametniji. Sutra smo svi krenuli redom zvati veterinare i tražiti rješenja. Gotovo su nam svi rekli da je pas u takvom stanju za eutanaziju jer su mu ozljede šapa na istoj strani tijela i da nema šanse da će taj pas živjeti, moći hodati, uredno izvršavati svoje fiziološke potrebe… Ma, svašta se tu čulo.
Međutim, našli smo veterinara koji ga je pristao operirati i sanirati to stanje koliko se može. Operacija je trajala preko 8 sati i bila je zaista kompleksna i teška. Nakon operacije smo tata i ja došli po njega, odnijeli ga kući… I sve nakon tog dana je povijest. Povijest o jednom fantastičnom psu Peleu i mom najboljem prijatelju.
Ne rugaj se, jer boli me
Nevjerojatno je da sada, nakon svega, s Peleom posjećujete vrtiće i radite na osvješćivanju djece o brizi za životinje, ali i o autizmu. Kako djeca reagiraju na Pelea (i Pele na njih) i kakve su njihove povratne informacije na ono čemu ih podučavate?
– Pele i ja posjećujemo dječje vrtiće, škole, knjižnice, razne klubove, caffe barove, bili smo čak i u očnoj optici… Sukladno gornjem pitanju, sukladno društvu u kojem živimo, ali i mom mišljenju da se svako dijete na kugli zemaljskoj rađa kao dobro dijete i da ga mi (svijet) uništimo i napravimo zločestim, Pele i ja vam imamo misiju promijeniti to. Naše radionice su temeljene na empatiji i prihvaćanju različitosti, ma kakva ona bila. Želimo stvoriti društvo gdje će se upravo ta različitost poštovati i gdje ćemo u njoj svi uživati. Naše radionice često nose naslov: „Različiti, a jednaki“, „Ne rugaj se, jer boli me“.
Na radionicama djecu educiramo o postojanju različitosti među nama i prihvaćanja istih i o međusobnom ruganju i podsmjehivanju. Volim radionicu započeti na način da Pele i ja sjednemo u sredinu, a klinci da dođu u krug oko nas. Prvo moje pitanje bude da nabroje po čemu Pele nije jednak drugim psima. Drugo pitanje je uvijek definirano na način da daju svoje mišljenje može li Pele kao takav hodati, trčati i biti sretan. Djeca najčešće puna sažaljenja kažu da ne može. Zatim Pele ustaje, trči kao strijela i donosi lopticu. Taj tren mi u potpunosti pridobijemo njihovu pažnju, jer moj fantastični prijatelj sruši sve njihove stereotipe koji su godinama sustavno ukalupljeni u njihove misli i razmišljanja.
Pele može sve, ali na svoj način
– Pele ih uči kako on sve može, na malo drukčiji način od drugih pasa, ali itekako može, također, pokazuje im kako nije jednako brz kao i svi drugi psi, ali da je to sasvim u redu. Pokazuje im kako upornost, volja i želja ruše sve barijere i predrasude…
Uvijek to povežem i s djecom u invalidskim kolicima (ako imamo takvo dijete na toj radionici, to bude posebno emotivno), s djecom iz spektra autizma, disleksijom, disgrafijom, Down sindromom… Sve nabrojeno su dijagnoze, ali mi ne želimo da tu djecu obilježavaju dijagnoze. Oni su prvenstvo ljudi, pa tek onda treba doći njihova dijagnoza. Oni su prije svega djeca, kao i sva druga djeca, žele biti uključeni, žele biti dio društva i žele se igrati zajedno sa svojim malim susjedima u ulici, bez podsmjehivanja, ruganja i ostalih ružnih aktivnosti.
Mljet – dom Bessy, Rikiju i Lotti
Najšumovitiji jadranski biser, otok Mljet, dom je trojcu kojeg čine Bessy, Riki i Lotti. O njima nam priča njihova Inka Matana, koja je život u Češkoj mijenjala za život na Jadranu. VIŠE NA POVEZNICI
Pele i Lora mijenjaju svijet
Recimo, u goste nas je pozvala Očna Optika Oculus u Vukovaru. Željeli su educirati svoje kupce o različitosti i srušiti uvriježeni stereotip o nošenju dioptrijskih naočala. Svi ste nekad čuli za ruganje djetetu koje nosi naočale, nažalost. Pele i ja smo održali radionicu te smo svi zajedno obećali da se nikada, ali nikada nećemo nekome rugati te da je nošenje naočala sasvim u redu. Vidite, ja vjerujem da takve stvari mijenjaju svijet te da ćemo samo sustavnom edukacijom najmanjih među nama pokrenuti nešto na ljepše i bolje. Djeci treba dati šansu sagledati sve iz drugog kuta i treba im dati mogućnost sagledavanja situacije iz druge perspektive. Vrlo rado i brzo oni prihvate sve što im objasnite. A Pele pomaže da si i vizualiziraju različitosti.
Djeca na Pelea reagiraju predivno. To je ono što sam vam ranije rekla, svi su oni rođeni dobri i puni empatije. S radionice odlaže oduševljeni, ponosni i s novim znanjima, pa nas nerijetko, dugo godina nakon, na ulici pozdravljaju i prilaze nam.
Djeca su nam zapravo i najbolja reklama. Nema tog što oni ne mogu razglasiti po ulicama, parkovima i igralištima. Tako da je moj Pele postao jako poznat u dječjim krugovima. Što me zapravo i veseli, jako.
Sustavna edukacija od najmanjih nogu
Treba naglasiti da su Lorine radionice s Peleom volonterske i izvodi ih u svoje slobodno vrijeme. Svaka zahtijeva jako dobru pripremu i individualizaciju, jer djeca su, ističe Lora, najkritičnija publika.
Sve to skupa doista nije lak posao, ali Lora čvrsto vjeruje da se stati na kraj divljem ponašanju prema životinjama i ljudima može jedino na taj način – sustavnom edukacijom od najmanjih nogu.
Također, jako joj je važno naglasiti da rade isključivo ako Pele u tome uživa. Ako u bilo kojem trenutku vidi da je suprotno, Lora prekida aktivnost. Zato već u početnim dogovorima s ustanovama koje će njih dvoje posjetiti Lora naglasi i tu mogućnost. Lora kaže da to smatra jedinim ispravnim i vrlo važnim čimbenikom u njihovom radu – zadovoljstvo mora biti obostrano.
Pričaj mi o ljubavi
Pričaj malo sa mnom, kaže mi S često, a sigurna sam da i vi pričate sa svojim dlakavcima! Ne brinite, niste luckasti, nego nas doživljavate na pravi način – sebi ravnima! VIŠE NA POVEZNICI
Ne moraš voljeti životinje, ali ne moraš ih ni mučiti
Volontirate u Udruzi “Rocco”, imate iskustva sa zlostavljanim, mučenim ili ostavljenim životinjama. Što je to u nama ljudima, da smo tako okrutni, imate li neki odgovor na to pitanje?
– Na ovo pitanje vam zaista ne znam odgovoriti. Ponekad čovjek misli da je sve vidio i da ga ništa više ne može iznenaditi. Ali, ljudski rod se uvijek nekako potrudi pobiti to i iznenaditi još više i još jače. Svakodnevno nailazimo na ostavljene i pobacane pse po najkreativnijim mjestima širom županije (kanalima, šumama, njivama), na napuštena legla mačića, pa tek rođenih mačića svezanih u vreće, zapaljene, mučene, pretučene, istraumatizirane životinje..
Nemam odgovor na to, ali mislim da je to slika našeg društva. Ne moraš voljeti životinje, ali ne moraš ih zbog toga ni mučiti. Ne moraš nahraniti gladnog psa, ali ga ne moraš usput istući nogama.
Sa stručne strane gledam na to sve kao psihopatsko ponašanje. I jako me žalosti što stručnjaci ne shvaćaju ozbiljno djecu koja u djetinjstvu maltretiraju životinje. Takvom ponašanju treba pristupiti ozbiljno i multidisciplinarno (timski), a ne gurati sve to pod tepih. A kod nas je guranje pod tepih jedna od omiljenih aktivnosti, nažalost.
Pas najbolji antidepresiv
Istraživanja kažu da psi pomažu smanjiti stres i poboljšati zdravlje, a Vi držite i predavanja na temu „Psi kao terapija“. Kako to psi utječu na nas?
– Utjecaj životinja na ljude i ljudi na životinje će valjda zauvijek biti moja neiscrpna tematika za istraživanje. Stres je danas neizostavna stavka i naš vječiti podstanar koji se nastanio, a ne plaća stanarinu. Kad imate takvog, ne baš poželjnog stanara, važno ga je prepoznati i sustavno raditi na njemu. Sukladno sve užurbanijem načinu življenja, stres postaje neizostavna komponenta života, sveprisutan i zapravo od neželjenog stanara, postaje „prijatelj koji je uvijek tu“.
Činjenica je kako je upravo stres glavni okidač za nastanak i razvitak različitih bolesti. Kako će čovjek reagirati na njega i kako će se nositi s njim, individualno je za svakoga od nas, ali jedno nam je zajedničko – posljedice stresa će izaći na površinu, pitanje je samo kada i u kojem obliku.
Cjelokupni koncept radionice koja se odnosi na pse kao terapiju proizlazi iz jedne od temeljnih ljudskih potreba – osjećati se voljenim. Gotovo sva provedena istraživanja potvrdila su hipotezu kako je pas odličan saveznik u rehabilitaciji i da su njegovi učinci, naspram učinaka samog čovjeka, nemjerljivi.
Dokazano je kako se za samo 12 minuta maženja psa, oksitocin udvostručuje u tijelu čovjeka, a anksioznost i stres, paralelno tome, opadaju. Upravo iz svih navedenih činjenica, u razvijenim zemljama svijeta, sve više se uključuju psi. Od rehabilitacijskih ustanova, staračkih domova, bolnica, pa čak i poslovnih ambijenata. Možemo zaključiti – i znanost nam je pokazala kako je pas najbolji antidepresiv!
Pele je jedno čudo veliko
Vratimo se još na našeg glavnog lika. Recite nam što Pele voli, što ne voli, u čemu uživa, kako se snalazi na dvije i pol noge.
– Uf, o Peleu je zaista teško sažeti riječi u smislene rečenice i tekst. Ne znam kako da vam ga opišem, on vam je jedno čudo veliko. Pele će uskoro napuniti 4 godine, mlad, zdrav i prepun energije. Voli ljude, djecu i sve životinje, osim zečeva. Zec mu nešto nikako nije dobro legao, ne znamo što mu se tako zamjerio. Obožava biti u centru pažnje i često znam reći kako je malo i umišljen. Ako ga slučajno, ne daj Bože, koju minutu ignorirate, on će učiniti sve kako bi vaš fokus ostao isključivo i samo na njemu, okretat će se na leđa, pokazivati zube kao da se smije, gurkat će šapom i slično.
Voli jesti, jaaako voli jesti i hrana nam je pomogla da nauči nova znanja i vještine. Na kraju svake radionice s njim, dijele mu se grice. On to nikada ne zaboravlja, a ako slučajno pomisli da će se taj neizostavan dio ipak izostaviti, donese torbu u kojoj su grice i laje. Djeci to bude posebno zanimljivo.
Ne voli kišu, ne voli kad se ode negdje bez njega, ne voli jednostavno aktivnosti koje su bez njega. Ponavljam, opet, umišljenko mali koji misli da je centar svijeta. A sad ću vam i otkriti jednu tajnu, upravo centar svijeta i je.
Ljubav pomiče granice
Što se tiče snalaženja na dvije noge, imam osjećaj da on ne razumije da nema dvije noge. On trči, hoda, šeta, čak i rupe kopa. Duboke, velike!
Mislim da će vam biti dovoljna jedna samo digresija da shvatite njegovo snalaženje – jednom prilikom je mojoj mami pobjegao iz dvorišta. Ona ga nije mogla stići. Morali smo autom po njega i presjeći mu put.
Šalu na stranu, on zaista jako dobro funkcionira i osim što nije za duge i brze šetnje, drugih nekih poteškoća nema. Naravno, nije to sve došlo samo od sebe. S njim se puno vježbalo da izvuče najveću moguću funkcionalnost i dobru posturu tijela, samim time da mu i kralježnica ne trpi. Vježba se još uvijek i do kraja života će se tako morati. Spava na anatomskim ležajevima, a preventivno pazimo i na kvalitetu kostiju, ligamenata i hrskavica s raznim dodacima prehrani.
Milica – mješanka leptira i laneta
Milica je udomljena kujica poznate novinarke Jasmine Kos. U Sarajevu, gdje Jasmina radi godinama, Milica uživa u životu punom novinarstva, ljubavi, maženja i igranja s lopticom. VIŠE NA POVEZNICI
Sve nabrojeno vam je živi dokaz kako se sve može, kad imate barem jednu osobu koja vjeruje u vas. Smatram kako se jednako može primijeniti i na ljudima. I na svakom živom biću.
Pa evo, voljela bih da kad pročitate ovo, barem jednoj osobi budete podrška i pomoć. Fantastične stvari se događaju kad u svoj rad i djelovanje ubacite i ljubav.
I ta ljubav pomiče sve granice i ruši sve nemoguće. Pele to potvrđuje.
Udruga “Rocco”
Udruga za zaštitu životinja „Rocco“ osnovana je 11. siječnja 2011. godine s idejom i ciljem pomoći životinjama. Kao udruzi za zaštitu životinja, misija im je prvenstveno zbrinjavanje i pružanje pomoći napuštenima, udomljavanje, edukacija i apel na stanovništvo o važnosti kastracije životinja te empatije prema svakom živom biću.
Jedina su registrirana udruga u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Nažalost, još uvijek nemaju jedno mjesto/sklonište/azil za životinje, već su sve životinje koje su na skrbi u privatnim domovima volontera. Trenutno na skrbi imamo oko 50 pasa i više od 100 mačaka.
Fotografije: privatni album Lore Jukić
