Miki je s Lastova, trebao mu je pristojan dom, mješanac je labradora i hrvatskog ovčara. Rekao bi netko – pa što je tu neobično. Sve, uvjerit ćete se kad pročitate priču Kornelije Livaje i njenog Mikija.
– Miki je s nama skoro dvije godine. Izrazito je živahan, čovjekoljubac spreman uvijek na igru i ljubljenje, što je za moje stanje bio velik izazov u svakom pogledu, no upravo mi je i taj izazov u velikoj mjeri pomogao i oplemenio vrlo teške životne kušnje koje živim, objašnjava nam Kornelija. A Kornelija je Slavonka udana u Dalmaciji, u Kaštel Gomilicu, novinarka na Radio Dalmaciji, koja je prije skoro šest godina doživjela teški moždani udar u 45. godini.
No, unatoč prognozama, nije odustala, uzdala se u liječnike i Boga, a najveća joj je potpora suprug Zdravko. Dijeljenjem svoje životne borbe na društvenim mrežama spontano je postala podrška i poticaj mnogima…
Miki – živahno crno klupko
Zašto si netko tko se oporavlja od moždanog udara „natovari“ još jednu obavezu – psa?
– Miki nam je donio radost i micanje fokusa s teške tragedije koja me zadesila sa samo 45 godina, teški moždani udar koji me smjestio u pelenu i kolica. Miki me potaknuo na prebacivanje fokusa sa zamke samosažaljenja na brigu o tako odanom i plemenitom biću kakav je on, prebacivanjem fokusa s brige o sebi, analize i psihički teških trenutaka nepokretnosti i tuge. To živahno crno veliko klupko unijelo je potpuno novu dimenziju u naše vrlo teško i izazovno životno razdoblje mog oporavka nakon teškog moždanog udara.
Rehabilitacija je lakša s Mikijem
Često nam se ne da izvesti psa, a Vama je to puno veći pothvat pa ipak nikad ne odustajete. Miki je zapravo Vaš rehabilitator, premda nema licencu niti je za to školovan.
– Veće šetnje i istrčavanja obavlja muž jer je pas velik. Miki ima oko 27 kg, pa moram paziti da me ne bi slučajno oborio nakon što sam se jedva digla nakon udara. Manja istrčavanja, hranjenje, higijenu i igre obavljam ja u dvorištu kuće. Sad smo već uigrani trio. Ja bih svoje stanje popravljala i učestalim silaskom niz stepenice za njim pa bacanjem loptice, to je vježba za trup, pa ponovno uz skale gore, što je odlično za nogu, zbog moje hemipareze lijevo, nakon teškog moždanog udara. Prilikom mog vježbanja i istezanja Miki zna imitirati moje pokrete gledajući me.
Dalmacija, more, plaža, ‘ko to more platit’, misli Miki.
Miki, Buca i Čova = sreća
Na društvenim mrežama često dijelite duhovite priče iz svakodnevnog života, uglavnom iz perspektive Mikija koji priča o svojim ljudima, Buci i Čovi. No, priče su često i smiješne i dirljive i poučne…
– Specifičan je jer geni su geni. Labradorski je nježan jer osjeti moju nemoć, ima strašnu potrebu držati nas na okupu, vjerojatno ‘tjerati u tor’, ovčar je, tako da se u biti u danu smiri tek kada nas, muža i mene, složi na naša mjesta. Tada doslovce kao čovjek?! legne, duboko uzdahne?!, odmori i drijema. Sretan da nas je sve okupio.
Velika je to ljubav i sreća.
– U svemu istina je ona – tko to nije doživio, ne može znati koliko se to pseto zavoli i postaje legitiman član obitelji. A ja sam bila jedna od onih – ne može pas u moj prostor?! Sad ću prije sebe staviti na kišu, nego njega. Još mu uključimo i grijalicu jer, kao i gazdarica, izrazito voli toplinu i sunce. Jednostavno oni su savršena bića jer idu instinktivno bez kalkulacija. Gotovo kao male bebe. To čovjek treba doživjeti da bi shvatio.
Iščekivanje povratka u eter
Jednom ste rekli da nema malih sreća, sve su velike.
– Miki je u stanju, kada izađe netko od nas van, doslovce satima sjediti pred vratima i čekati pogleda željnog svoga gospodara, što je scena koja mene uvijek iznova zapanji u njihovoj odanosti, čak nekad toliko dirne da se rasplačem. Ne postoji ljudsko biće koje tako otvoreno može iskazati svoju privrženost i zahvalnost.
Želite se vratiti na posao. Hoćemo li uskoro iz etera Radio Dalmacije ponovno čuti Vaš glas? I hoćete li Mikija voditi na posao ili će ostati čuvati i „uređivati“ kuću?
– Uzela sam Mikija i jer sam sklona izazovima karakterno, tako da je i dizanje iz kolica i postelje za mene bio velik izazov, a ja volim pobjeđivati. Nadam se čak i povratku u eter iza proljeća pa ćemo obiteljski smisliti strategiju za Mikija u toj radosti povratka. Daj Bože na posao, što je zaista bila nezamisliva ili nemoguća misija!
