Milica živi u Sarajevu. Reklo bi se – običan život jedne pasice u najboljim godinama. A opet, njezin je „zadatak“ zahtjevan. Ta udomljena kujica desna je ruka, pomagačica i veeeelika ljubav novinarke na Al Jazeeri Balkans, Jasmine Kos. Jer, jasno nam je, teško bi se Jasmina nosila sa svim izazovima svog posla, da nema njezine/njihove Milice, a i zašto bi se, zajedno s mačkom Krešom, Jasmina pitala „Koje je boje srce moje?“. Jasminu znamo kao dugogodišnju reporterku, voditeljicu i urednicu, ali nas je ipak više zanimala – Milica!
Obitelj luda za Milicom
– Nedavno smo proslavili Miličin 11. rođendan, uz dogovor da nema umiranja još barem 40 godina. Ljudskih. Kad kažem – proslavili, mislim na to da je imala tortu sa svjećicama, balone, obiteljsko fotografiranje i svečani ručak za nju. Pretjerujemo li? Objektivno – možda. Subjektivno – vraćamo joj djelić ljubavi i osmijeha koje nam daje. Samo se još moj tata protivi tome da ga zovemo „deda“ u kontekstu Milice. Ostatak obitelji je potpuno lud za njom. Najviše voli – mene. Šalim se. Loptica je Bog.
Terry na kotačima – jedan vrlo poseban pas
Terry je mješanac kojeg je udomila Nataša Batić s partnerom, a poseban je jer hoda uz pomoć kolica. No, baš kao ni Nataša, ni Terry ne dopušta da ga invaliditet sprječava u bilo čemu. VIŠE NA POVEZNICI
Posljednjih godina ima krizu identiteta – voli se družiti s ljudima, sa psima ne baš. Iznimka su dva prelijepa lovačka psa koje povremeno sretne u šetnji i potpuno se pogubi od sreće. Tinejdžerski je zaljubljena u njih. A mi – u nju. Lani je na plaži neka poznanica komentirala da Milica nije lijepa. Moja je majka to čula i odlučila da do kraja ljeta ne pozdravljamo tu ženu. I – nismo.
Milica – put ljubavi od Jastrebarskog do Sarajeva
Milica ima 11 godina, ali na Vašim fotografijama vidimo da ima veselu dušu, prava je maza, strpljivo pozira s listom na glavi, sa sobovskim ušima, sa šeširom, s naočalama… Jednom ste napisali da je mješanka leptira i laneta. Što ste time mislili?
– To je najbolji opis njezina karaktera. Pitaju me često koja je pasmina, je li saluki – perzijski hrt. U mladosti definitivno jest bila najbrži pas na livadi i odlična planinarka. Sada je meka, nježna, razmažena, zaigrana manipulatorica „tužnim“ pogledom. Ljubav. Terapijski pas zadužen za opskrbu endorfinima svakoga koga sretne. Najdraža mi je s njom komunikacija polaganim zatvaranjem očiju, dugih trepavica. Tako je otkako smo je kao štene udomili iz jednog dvorišta u Jastrebarskom. Volimo se. Baš.
Više od 5 godina živite i radite u Sarajevu, novinarski životni tempo je sigurno brz i dinamičan. Kakav život vodite Vi i Milica, imate li neke svoje rituale, kako provodite slobodno vrijeme?
– Dan počinje spoznajom da je svoj jastuk opet zamijenila navodno mekšim – mojim, i da mi hrče na dva milimetra od lica. Dan završava njenim uskakanjem u krevet, u malu žlicu. Između su barem tri šetnje, mnogo maženja, spavanja, sunčanja i pokoja moja isprika jer sam je od količine ljubavi ugrizla za uho.
Gorana Abramović: U radu sa psima koristim pozitivan pristup
Reaktivnost, strahovi, preuzbuđenost, što god vašeg štenca ili odraslog psa mučilo, naša savjetnica za ponašanje pasa Gorana Abramović tu je da vam pomogne svojim tečajevima. VIŠE NA POVEZNICI
Baza svega lijepoga je ljubav
Novinarstvo nije jedino čime se bavite. Pokrenuli ste i provodite sjajan inkluzivni projekt „Kako biti prijatelj?”. Napisali ste i priredili audio priču u kojoj, istina, glavna junakinja nije Milica, ali jest mačak Krešo. Recite nam više o projektu i slikovnici.
– Baza svega lijepoga uvijek je ljubav. Iz nje je nastala i priča Mačak Krešo se pita: “Koje je boje srce moje”, nakon što je uginuo vrlo mlad. Godinama kasnije, spletom okolnosti, doznala sam da postoji velika potreba za taktilnim slikovnicama koje su deficitarne, a iznimno korisne djeci s oštećenjem vida za učenje Brailleovog pisma i razvoj taktilne percepcije. Raspisala sam priču tako da opisuje boje kroz druga osjetila (osim vida) i emocije. Na tom temelju, razvila sam projekt “Kako biti prijatelj” s nizom inkluzivnih sadržaja poput taktilne slikovnice s reljefnim crtežima otisnutim UV lakom, 3D printane taktilne slikovnice, audio priče koju čitaju djeca tipičnog razvoja za svoje slijepe i slabovidne vršnjake, kao i video priče na znakovnom jeziku koju tumači dijete s oštećenjem sluha za svoje vršnjake tipičnog razvoja.
Kujica Milica istražuje svijet
Svi ti sadržaji, uz radne materijale, primijenit će se ove školske godine u osam osnovnih škola diljem Hrvatske. Cilj je da djeca u ranoj fazi obrazovanja nauče kako komunicirati i biti prijatelj s onima koje smatraju drukčijima. A tada nema nelagode, izbjegavanja, pokazivanja prstom, zadirkivanja. To je moj doprinos stvaranju društva jednakih šansi za sve. Prvu fazu projekta “Kako biti prijatelj” podržalo je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, nositelj je Centar za socijalnu inkluziju. A ja sam u međuvremenu osnovala udrugu “Kreativni oslonac” kako bih razvijala nove sadržaje projekta koji će obuhvatiti mnogo širi spektar teškoća i invaliditeta. Držite prste i na rukama i na šapama da prođemo na natječajima. Uz ostalo, i zato što je naziv sljedeće inkluzivne priče “Kujica Milica istražuje svijet”. 😊
Fotografije: privatni album Jasmine Kos
