Postoje priče koje ti slome srce, ali i vjeru u ljude.
Ovo je jedna od njih.
Volonteri Azila za pse “Društvo za zaštitu životinja Rijeka” prošle su subote dobili poziv da treba zbrinuti pse nakon smrti vlasnika. Rečeno im je da ih je 27. Nitko ih nije pripremio na ono što će pronaći.
U kući ih je čekalo 47 živih pasa. Izgladnjelih. Bolesnih. Prekrivenih ranama. Psi su živjeli zatvoreni zajedno, jeli kada bi hrane bilo, spavali u vlastitom izmetu i polako nestajali pred očima čovjeka koji ih je trebao štititi…
Horor iza zatvorenih vrata
Dvoje ih nije ni dočekalo izlazak iz tog pakla na Učki.
A onda je uslijedio još veći užas.
U zamrzivačima, škrinjama, ormarima, na podu i u kadi pronađena su tijela mrtvih pasa. Više od 30 njih. I čak ni to nije bio kraj.
“Zemlja je stala i tlo pod našim nogama je nestalo”, napisali su volonteri.
Sumnjaju da su preživjeli psi hranjeni tijelima svojih mrtvih prijatelja.
Teško je uopće napisati tu rečenicu. Još je teže znati da se to dogodilo negdje blizu nas. U stvarnom svijetu. U nečijem susjedstvu. Među ljudima.
I možda je upravo to najstrašnije od svega.
Nije dovoljno napisati „jadni psi“
Jer ovakve tragedije ne nastaju preko noći. Netko je godinama gledao i šutio. Netko je znao da postoji problem. Okretao glavu. Sustav nije reagirao. Susjedi nisu reagirali. Institucije nisu reagirale. A psi su umirali.
Jedan labrador, opisan kao veseo i drag pas koji se još dan ranije mazio s volonterima, uginuo je, a u želudac mu je bio pun plastike, kamenja i smeća.
“On je ubijen”, napisali su iz Azila. “Ubila ga je ljudska bolest, ljudi koji su to ignorirali i sustav koji ne funkcionira.”
I tu više nema prostora za relativiziranje.
I, na žalost, ne, ovo nije “izolirani slučaj”.
Ne, nije dovoljno zgroziti se u komentarima.
I više nije dovoljno samo napisati “jadni psi” i scrollati dalje.
Ako godinama šutimo na zanemarivanje životinja, na pse vezane lancima, na dvorišta puna kostura, na glad i smrad koji “nisu naš problem”, onda smo i sami dio problema.
Kako pomoći
Azil sada pokušava spasiti ono što se spasiti može. Psi trebaju siguran smještaj, liječenje, gastro hranu, sredstva za čišćenje, ogrlice i ljude koji će pomoći. Trebat će i udomitelje. Strpljive ljude. One koji razumiju da neke rane nisu vidljive.
„Za sada nam je najpotrebnija gastro hrana – konzerve i suha, biome hrana od Hillsa. Bolja hrana sa sitnim zrnom. Apipet hrana!!! (Prilikom naručivanja samo recite da je za nas). Potrebno nam je punooo domestosa i sanitola. Ogrlice…
Njih 47 (ČETRDESET I SEDAM) prekrasnih duša trebaju našu pomoć. Stigli su u nekoliko sati, izgladnjeli, puni rana i ožiljka. Ima tu svega, dekubitusa, demodeksa… dugogodišnjeg zanemarivanja i izgladnjivanja.
Pomoć možete uplatiti na broj računa:
HR9524020061100689037
Opis plaćanja: “47 spašenih”
Na kraju, treba nam da mislite na njih, da nađete mjesta u svojim domovima za svakoga od njih. 40 pasa manjeg rasta, i 7 srednjeg. Dvoje su zadržani u veterinarskoj stanici, a njih 45 je kod nas.“
Horor koji nas obvezuje
Ali osim pomoći, tim psima dugujemo još nešto.
Dugujemo im društvo u kojem ovakve priče više neće biti moguće.
Društvo u kojem se prijavljuje zanemarivanje.
U kojem institucije reagiraju odmah.
U kojem životinja nije smeće koje se skriva iza zatvorenih vrata neke stvarne horor priče dok ne bude prekasno.
Jer ako nas ni prizor desetaka mrtvih pasa ne može probuditi, onda je pitanje koliko je još ljudskosti uopće ostalo u nama.
Foto: Azil za pse “Društvo za zaštitu životinja Rijeka”
Pročitajte i: Pas spašen iz jame na Učki · Azil iz Rijeke apelira: Trebamo pomoć!
