Znate da vam pas nešto poručuje, ali ne znate točno što. Pas vam je plašljiv, a ne znate kako mu pomoći. Vaš ljubimac pretjerano reagira pri susretu s drugim psima… Razne su situacije poput tih, s kojima se svakodnevno susreću svi vlasnici pasa. Za sve one koji ne znaju kako “slušati” svog psa, tu su stručnjaci koji im mogu pomoći, a jedna od njih je Gorana Abramović iz Splita.
Gorana za pristup bez kažnjavanja
Gorana Abramović instruktorica je i savjetnica za ponašanje pasa koja za portal Volim pse piše blog o – ponašanju pasa. CPDT, dog behavior consultant, Clicker instructor – KPA, raznih je titula Gorana s godinama skupila, a nas je zanimalo što se zapravo krije iza njih i čime se točno bavi?
– Završila sam školovanje na Etology institute kod Rogera Abrantesa opće poznatog etologa. Također sam završila za kliker instruktora pri Karen Pryor Academy. Kliker metoda se izvodi pomoću klikera, za one koji ne znaju, to je stvarčica koja proizvodi uvijek isti kratki zvuk – CLICK. S klikerom markiramo željeno ponašanje kod psa.
Tijekom godina sam se specijalizirala za pse s problemima u ponašanju kao štu su reaktivnost i strahovi. Ponajviše zbog svoje kujice koja je bila iznimno reaktivna. Sam rad s takvim psima je dugotrajan proces i zapravo u svemu učim njihove vlasnike kako da rade sa svojim psom. Bitno je naglasiti da se radim isključivo pozitivnim metodama ili opće poznato kao force free method (FF). Pozitivan pristup je metoda bez averziva odnosno bez kažnjavanja i prisile. Isključivo radimo samo uz nagrađivanje hranom. Hrana stvara pozitivne asocijacije, stoga je ovo najbolji način rada pogotovo za pse sa strahovima.
Nanny Dog All for Dogs
Imate salon za pse Nanny Dog All for Dogs i vlasnicima nudite konzultacije i održavate tečajeve. Zbog čega Vam se vlasnici pasa najčešće javljaju, što najčešće muči njih i njihove ljubimce?
– Tako je, salon je moj prvi ulazak u svijet pasa, iako sam prije toga godinama šetala pse i čuvala, ali kad se salon otvorio, tu sam već krenula s proučavanjem psećeg ponašanja. Nakon toga sam ozbiljnije krenula s radom sa psima.
Vlasnici se stvarno javljaju s različitim problemima, ali jedan je definitivno broj jedan i on sa sobom vuče moguću reaktivnost kod pasa, a to je preveliko uzbuđenje kod pasa. Stoga sam i napravila poseban tečaj za preuzbuđene pse. Zove se UZBUĐENKOVIĆI. To je vjerojatno broj 1 problem bar u Splitu, a kako sam počela primjećivati, i u Rijeci. Drugi problemi su definitivno strahovi i sama reaktivnost.
Gorana: Prije nabavke psa – “prespavati”
Što biste najprije savjetovali nekome tko prvi put nabavi ili planira nabaviti psa?
– Onome tko tek želi nabaviti psa savjetovala bih da prespava i dva puta razmisli. Ovo nije ništa negativno, ali osobno sam tokom rada doživjela da su ljudi vratili pse jer više nisu mogli.
Danas imati psa je IN i to se iskorištava na više načina, jedni su definitivno “uzgajivači” koji svoje pse ne drže kako treba, štence prerano daju iz legla, a dok su štenci kod njih, uzgajivači ne odrađuju kvalitetnu socijalizaciju. Stoga kad takav psić stigne u dom, šanse da razvije probleme su 80%.
S druge strane imamo skloništa koja također ne znaju kakve pse imaju, čast iznimkama, i takve pse daju ljudima koji su se zaljubili u nekog psa, a totalno su nekompatibilni s njim. No, udruga se želi riješiti psa…
Uzimanje psa jer je u nekom filmu (belgijski ovčari, japanske akite, jack russell terijeri…) ili je tu pasminu neki fotograf proslavio (vajmarski psi) ili zato što su sad te pasmine popularne, također je pogrešno.
Dakle, moj savjet je da jako dobro razmisle o samoj pasmini, potraže kvalitetne uzgajivačnice, popričaju s uzgajivačem. Isto vrijedi za azile. Svakako, koji god pas bio u pitanju, s njim se treba raditi. Treba razmisliti i o financijama. Nije isto hraniti psa od 5 kg ili 35 kg. Ja ovdje moram napomenuti da je kvalitetna prehrana pola zdravlja, a kvalitetna prehrana košta. Također jeste li u zgradi s liftom ili bez, hoće li se psa jednog dana morati nositi na 3 ili 4 kat… Puno je toga o čemu treba promisliti i uzgajivači su oni koji trebaju postaviti ova pitanja zbog sigurnosti svojega psa. No, takvih je uzgajivača jako malo danas.
Ja sama već 3 godine gledam uzgajivačnice pasa i pazim kod koga bih mogla uzeti štene belgijanera. Jer znam kakvi su ti psi i koliko energije imaju. Treba imati na umu da štenci jesu slatki, najslađi, ali su također male “štetočine” i turbo elektrane dok ih ne naučimo nekim stvarima. Da piškit će, da grickat će i da obavljat će nuždu po noći jer su štenci. Ne znaju se kontrolirati i ne stignu od hrpe “ludila”. Stoga, ako niste spremni to prolaziti, onda otiđite u azil i uzmite straijeg, dobro odgojenog psa s kojim ćete moći popiti kavicu.
Oni koji su već uzeli psa, njima bih preporučila da se bave s tim psom. Da ne gledaju samo svoje potrebe i da imaju strpljenja. Psi se jako prilagođavaju nama kao vlasnicima i bilo bi super da nađemo balans kako bi svima život bio ugodniji. Ako imaju nedoumice, neka se jave kvalitetnom treneru koji će ih uputiti u pravom smjeru.
Gorana i Mala – priča za knjigu
I sami imate psa i kažete da Vam je ona učitelj broj jedan. Čemu Vas je naučila?
– Jao, moja Mala. O njoj bi knjigu mogla napisati. Mala je mješanka belgijskog i hrvatskog ovčara, stara je 8 godina. Definitivno ja danas ne bih ovo pisala niti radila, da nije bilo nje.
S njom je bilo svega tijekom godina. Naučila me svemu, a ponajviše strpljenju. Ona je bila iznimno reaktivna, a zbog izraženog plijenskog nagona redovito se zalijetala na djecu i sve što se kreće. Jako je reagirala na ljude, pse, mačke. Evo, danas živi s mačkom, djecu tolerira, ljude prihvaća nakon nekog vremena. Jako je mazna, ali prvih par puta ju je teško uopće dotaknuti. Smiješno je to. Ja sam bila vrlo temperamentna nekad, a danas evo najbolja pohvala od klijenata je da sam skroz smirena i da im je preugodno sa mnom. Pomislim da me zezaju…
S obrazovanjem sam krenula zbog nje. Da naučim ovo pa ono pa malo tamo pa ovamo… I tako se naslagalo certifikata, ali ništa od toga puno ne znači ako sa samim psom ne radite. S njom se radilo 24 sata, oduzmite tih 6 sati spavanja.
Zajedničke aktivnosti
Preporučujete da svaki vlasnik pronađe neku aktivnost koja je zabavna i psu i njemu. Koja je aktivnost Vas i Vaše pasice?
– Aktivnost koja je zabavna psu i vlasniku, to može biti i sjedenje na klupici i gledanje u more. Ali, ovdje dolazimo do onoga da se, kad uzmemo psa, moramo mi njemu prilagoditi. Svi psi vole aktivnost, ali ljudi misle da je psu dobro i da je zadovoljan ako pas ne reagira. A može li biti zadovoljniji? Vjerojatno može.
Ima puno aktivnosti, a jedna koja je sigurno zajednička svim psima bili to ovčari, lovci ili psi za društvo kako ih zovemo je NW – nose work. Dakle, naučiti psa da traži određeni miris. I svi psi u ovome uživaju jer im je to prirodno ponašanje. Ovo je nešto što psa mentalno izmori i nakon toga bude zadovoljan.
Mala i ja smo puno toga završile – od rally obedienca, Nose workinga, mantrailinga, čak i neke trikove smo polagale, ali najviše smo se zadržale u poslušnosti pri radnoj kinologiji, gdje smo završile BH/VT, IBGH1, NPA i sad hvatam vremena za IBGH2. Mislim da je njoj to kao takvom psu jako zabavno i da baš uživa u tim treninzima, a meni je kao treneru svaki novi stupanj novi izazov. Godinama smo se bavile njenim problemima i to je definitivno ostavilo traga na njoj. Tako da se nadam još jednom natjecanju s njom, a onda ona ide na zasluženi odmor.
Svakako smatram i da “obično” učenje trikova pomaže u odnosu psa i vlasnika. Do sada sam imala 3 psa, Mala je četvrta. Sa svima sam imala relativno dobar odnos, ali samo s njom imam pravi odnos. Kvalitetan. Stoga ja uvijek potičem na bilo kakvu aktivnost, pogotovo ako su djeca uključena. Jer psi i djeca se vrhunski „skuže“ ako ih se usmjeri kako treba.
Fotografije: privatni album Gorane Abramović
