Moja S uporno smišlja imena za pse koje još nema, a mene obično zove najrazličitijim nadimcima. I sad se pitam čemu toliki trud.
Moja S ima jedan neobičan “hobi”. Skuplja imena za pse. Smišlja ih, zapisuje, proučava, razvrstava i povremeno izgovara naglas da provjeri kako zvuče. Kao da namjerava otvoriti farmu pasa. Ili ih barem nabaviti još desetak.
„E, nećeš, razbojniče”, mislim si ja dok sve to promatram i pitam se čemu toliki trud kad mene, kojoj je ime odabrala prije mnogo godina, ionako najrjeđe zove Gala.
Ali krenimo od početka.
Ime za psa i velika očekivanja
Ime sam dobila po Gali Dalí, supruzi i muzi slavnog Salvadora Dalíja, kojeg S obožava. Moja S očito je mislila da će joj u život stići neko posebno, pomalo umjetničko biće. O tome da se pričalo kako je Gala D. bila prilično teška osoba, čini se, nije razmišljala. I imala je sreće.
Gala je, priznajem, lijepo ime. Kratko, zvučno, otmjeno. I sasvim dovoljno da se okrenem kad me netko pozove.
Problem je što ga S uglavnom koristi kad razgovara s drugim ljudima ili kad me nekome predstavlja. U svim ostalim prilikama imam druga imena.
Od Balerine do Mišičice
Nekada sam joj bila Balerina. Skakala sam, okretala se i plesala od uzbuđenja, osobito kad bi se S vratila kući. Ili kad bi rekla – papanje. Bila sam i njezina Trkačica jer sam trčala kao da me netko plaća po metru.
Danas više ne skačem tako visoko. Ni ne trčim kao nekad. Godine su učinile svoje, a ja sam zaključila da nema potrebe juriti kad se većina važnih stvari ionako događa u blizini kauča.
Sada sam Mišičica. Tu su još Ljubičica, Galičković, Miškovica, Bebica, Curica, Galičica, pa čak i Bakica. Dakle, čitav niz nadimaka koji bi, kad bi ih čuo netko izvan naše kuće, mogli izazvati ozbiljnu zabrinutost za njezinu osobnost.
A ja se odazivam. Ne baš svaki put, naravno. Imam i ja svoj ugled.
Imena za pse inspirirana likovima i uspomenama
Dok ja skupljam godine, S skuplja imena za buduće pse. Dobro, i ona skuplja godine. Kao da ja ne vidim kako polako i oprezno hoda do naše livade. I koliko joj treba da se obuje.
Na njezinom popisu nalazi se Sheldon jer obožava Teoriju velikog praska. Tu je i Meredith, zbog Uvoda u anatomiju. Očito budući pas mora imati i odgovarajuću televizijsku biografiju.
Libby je ime koje je smislila prema bakinu Libercu, a Rowan prema Rovanjskoj, mjestu iz kojeg potječe njezin dida. Tu je i Ove, po junaku Fredrika Backmana. S je uvjerena da su svi pročitali sve Backmanove knjige i da će odmah razumjeti zašto bi se neki pas trebao zvati Ove. Možda i hoće. Ali zato što su gledali film s Tomom Hanksom.
Na popisu su još Moses, po legendarnom atletičaru Edwinu Mosesu, i Zico, po brazilskom nogometnom majstoru. Ali i Cohen, jer Dance Me to the End of Love… Tu su i Kupa, jer već imamo Kleka, pa Pino, Ria i tko zna koliko drugih kandidata koji čekaju svoj red.
Ne znam zamišlja li ona da će svi ti psi jednoga dana sjediti u dnevnom boravku dok ih proziva kao razrednica na početku školske godine.
Sheldon? Prisutan.
Meredith? Prisutna.
Ove? Ove se pravi da ne čuje. Ha, taj je pravi. Nešto poput mene kad sam na kauču, s glavom pod jastukom.
Imena za pse su važna, ali nadimci su važniji
Baš me zanima rade li to i drugi ljudi. Bave li se tako ozbiljno imenima svojih pasa? Imaju li i oni negdje popise imena za pse koje još nemaju? Biraju li ih prema omiljenim knjigama, filmovima, glazbenicima ili mjestima koja vole? Žele li da ime govori nešto o karakteru psa?
Samo što je karakter prilično teško pogoditi unaprijed. Možete psa nazvati Munja, a on će najradije spavati cijelo poslijepodne. Možete ga nazvati Mrvica, a izrast će u životinju koja zauzima tri četvrtine kauča. A možete mu dati otmjeno ime poput Gala i onda ga godinama zvati Mišičica ili Galičica.
Zato mislim da se S uzalud toliko trudi s popisima.
Jednoga dana možda će zaista doći neki Sheldon, Meredith, Libby ili Ove. Dobit će lijepu ogrlicu s imenom, svi će ga tako zvati prvih nekoliko dana, a onda će S pogledati njegove uši, šape ili način na koji spava i izgovoriti nešto poput: „Dođi, najljepši moj Medenko!” I svi će oni popisi pasti u ovaj potok pred našom kućom.
Znam to jer sam i sama počela kao Gala Dalí. A vidite me sada. Da Bakica???
I da vam nešto priznam? Od svih mojih imena, meni je zapravo najdraže kad me zove ona. Nije mi važno kaže li Gala, Mišičica ili Bakica. Važan je taj njezin glas. Čim ga čujem, znam da sam kod kuće, na sigurnom. Sa svojom S.
