Ako vam se čini da vaš pas ne voli druge pse, to samo po sebi ne znači da je agresivan ili loše socijaliziran.
Izbjegavanje jednog susreta ne znači da ne želi nikakvo pseće društvo. Možda mu je neugodno, možda se boji, a možda samo želi prošetati bez upoznavanja.
Dajte mu prostora i nemojte forsirati kontakt.
Naime, rečenica „ne, neće on ništa!“, jedna je od onih koju čuje gotovo svatko tko šeće psa na povodniku dok mu u susret punom brzinom trči tuđi pas bez povodnika.
Obično nakon nje slijedi i: „Ma samo se želi pozdraviti.“
Odlično. Ali što ako se moj pas ne želi pozdraviti?
Ne želi upoznati vašeg psa. Ne želi se ponjušiti. Ne želi se igrati. Ne treba novog prijatelja. Nije izašao u šetnju s idejom da proširi krug poznanstava.
Možda samo želi prošetati. I to bi trebalo biti sasvim dovoljno.
Ne mora svaki susret pasa završiti upoznavanjem
Nekako smo prihvatili ideju da je susret dvaju pasa automatski prilika za druženje.
Ugledaju se na ulici, mi skraćujemo povodnike, približavamo ih i kreće ono poznato: „Ajde, pozdravite se.“
Zašto?
Mi se ne zaustavljamo na ulici kako bismo se upoznali sa svakim čovjekom koji ide prema nama. Ne očekujemo ni da nam se djeca sprijatelje sa svakim djetetom koje sretnu u parku.
Od pasa, međutim, često očekujemo da svaki susret završi mahanjem repom, njuškanjem i, po mogućnosti, zajedničkom igrom.
A kad jedan pas pokaže da za to nije zainteresiran, kreću dijagnoze.
Nije socijaliziran. Čudan je. Agresivan je. Kakav gazda – takav pas.
I nezaobilazno: „Joj, zašto se ne želi igrati?“
Možda jednostavno zato što mu se ne igra.
Zašto pas ne voli druge pse ili izbjegava kontakt
„Ali moj je pas dobar i neće ništa.“
Možda pas zaista jest najdobroćudnije biće na svijetu. Možda voli pse, djecu, mačke, poštare, ljude koji mu podrezuju nokte i veterinare koji mu mjere temperaturu.
Ali vi ne znate ništa o psu prema kojem upravo trči.
Možda se boji drugih pasa. Možda burno reagira na njihovu blizinu.
Možda se oporavlja od operacije ili ga nešto boli.
Možda je star i nema živaca za razigranog dvogodišnjaka koji mu skače po glavi.
Možda je tek udomljen i još pokušava shvatiti je li svijet oko njega sigurno mjesto.
Možda je nedavno imao neugodan susret s drugim psom.
A možda mu jednostavno danas nije do društva.
Ništa od toga ne morate znati.
Dovoljno je vidjeti psa na povodniku i čovjeka koji pokušava povećati udaljenost između njega i vašeg psa.
To je već sasvim jasna poruka.
Socijaliziran pas ne mora voljeti sve pse
Jedna od čestih zabluda o socijalizaciji pasa jest da bi se dobro socijaliziran pas trebao slagati sa svakim psom kojeg sretne. Ne mora.
Socijalizacija ne znači obvezno upoznavanje svih pasa u šetnji.
Pas koji može mirno proći pokraj drugog psa bez potrebe da mu priđe sasvim dobro funkcionira u svijetu. Uostalom, isto vrijedi i za nas.
Možete biti pristojna i društveno sasvim funkcionalna osoba, a da nemate nikakvu potrebu upoznati sve ljude u redu u trgovačkom centru. Psu možemo dopustiti isti luksuz.
Postoje psi koji obožavaju pseće društvo. Postoje oni s tek nekoliko psećih prijatelja. I oni koji više vole ljude.
Ali i psi koji bi najradije da ih i jedni i drugi ostave na miru dok proučavaju neki posebno zanimljiv grm.
Sve su to psi.
Kako prepoznati da psu nije ugodno pri susretu
Pas može pokazati da ne želi kontakt puno prije režanja, laveža ili pokušaja ugriza. Govor tijela često otkriva nelagodu koju ljudi lako previde.
Pas pokušava otići. Okreće glavu. Ukoči se. Podvije rep. Sklanja se iza svog čovjeka. Pokušava povećati udaljenost.
Pojedini signal ne treba tumačiti izdvojeno. Važno je promatrati cijelo tijelo psa i situaciju u kojoj se nalazi.
Ako drugi pas unatoč tim signalima nastavlja ulaziti u njegov prostor, situacija može brzo eskalirati.
A onda se svi čude: „Nikad prije to nije napravio.“
Možda nije. A možda prije toga nikada nije morao biti toliko jasan.
Pas nam često govori puno prije nego što počne „vikati“. Na nama je da ga pokušamo čuti na vrijeme.
Zašto pas bez povodnika može uznemiriti drugog psa
Čuli ste sigurno i rečenicu: „Pustite ih, oni će to sami riješiti.“
Možda hoće. Pitanje je zašto bismo ih dovodili u situaciju u kojoj nešto moraju rješavati.
Pas bez povodnika ne predstavlja problem samo ako je agresivan.
Može dotrčati do psa koji se boji drugih pasa. Može prekinuti trening. Može izazvati reakciju psa na povodniku. Može naletjeti na starog, bolesnog ili ozlijeđenog psa kojem takav susret uopće ne treba.
I pritom stvarno može biti najbolji pas na svijetu.
Njegove dobre namjere nisu jamstvo da će drugom psu susret biti ugodan.
Ako svog psa pozovete i on se odmah vrati – odlično.
Ako ga zovete, a on vas ignorira i nastavlja trčati prema drugom psu, onda u tom trenutku više nije pod vašom kontrolom.
Bez obzira na to koliko je dobar.
Što učiniti kada se pas ne želi pozdraviti
Ako vaš pas ne želi kontakt, nemojte ga približavati drugom psu radi upoznavanja. Povećajte razmak, po potrebi promijenite smjer i nastavite šetnju na udaljenosti na kojoj se može smiriti.
Ako je vaš pas bez povodnika, a približavate se drugom psu, pozovite ga sebi i stavite mu povodnik prije nego što dođe do neželjenog kontakta. Prije upoznavanja pitajte drugog vlasnika je li susret u redu.
Ako vlasnik drugog psa pokušava povećati udaljenost, omogućite mu to. Ako vam kaže da njegov pas ne želi kontakt, vjerujte mu.
Bez „neka se samo ponjuše“. Bez „moj stvarno neće ništa“. Bez „morate ga malo pustiti da se socijalizira“. I bez uvrijeđenosti.
Možda ćete dvije minute poslije naići na psa koji se silno želi upoznati s vašim. Super. Ako su oba psa opuštena i oba vlasnika pristaju, neka se upoznaju.
Ali onaj prvi možda želi samo svoju šetnju i svog čovjeka, dovoljno prostora oko sebe i svoj mir.
I ne, ne mora se pozdraviti s vašim psom. Čak i ako vaš stvarno – neće ništa.
