Čim izađete iz kuće, povodac se zategne, pas požuri prema prvom grmu, a šetnja se pretvori u nadmetanje snagom. Kada pas vuče na povodcu, vlasnik često pokušava hodati brže, povlačiti ga prema sebi ili skratiti povodac. Time se problem rijetko rješava.
Hodanje uz čovjeka psu nije prirodno razumljiva vještina. Potrebno ga je naučiti da mu se isplati ostati dovoljno blizu da povodac bude opušten. Cilj nije da cijelu šetnju hoda strogo uz nogu, nego da se može kretati, njuškati i istraživati bez stalnog pritiska na vrat ili oprsnicu.
Zašto pas vuče na povodcu?
Najjednostavniji je razlog taj što pas želi brže stići do zanimljivog mirisa, drugog psa ili mjesta na kojem se obično igra. Ako ga povlačenje približi cilju, ono je bilo uspješno i vjerojatno će se ponoviti.
Veterinarski stručnjaci za ponašanje Monique Feyrecilde, Debra Horwitz i Gary Landsberg objašnjavaju da su psi motivirani posljedicama svojeg ponašanja. Kada zategnut povodac dovede psa do onoga što želi, nenamjerno smo ga nagradili za povlačenje.
Povlačenje može biti povezano i s:
- nedostatkom iskustva hodanja na povodcu;
- velikim uzbuđenjem na početku šetnje;
- premalo prilika za njuškanje i istraživanje;
- strahom od ljudi, pasa, prometa ili zvukova;
- nagonom za potjerom za mačkama, pticama ili biciklima;
- boli ili nelagodom zbog neodgovarajuće opreme.
Pas koji laje, reži ili nasrće prema prolaznicima ne mora biti samo neposlušan. Možda pokušava doći bliže jer je uzbuđen ili povećati udaljenost jer se boji. Takvo ponašanje traži drugačiji plan od običnog povlačenja prema mirisu.
Odaberite opremu koja omogućuje sigurno učenje
Za početak odaberite čvrst povodac koji udobno leži u ruci. Automatski povodac često održava stalnu napetost i otežava učenje razlike između zategnutog i opuštenog povodca.
Dobro prilagođena oprsnica u obliku slova Y ili H može rasporediti pritisak bolje od ogrlice, osobito kod snažnog psa. Oprsnica ne smije strugati kožu, ograničavati pokrete ramena niti omogućiti psu da se izvuče hodajući unatrag.
Oprema sama neće naučiti psa hodati, ali može povećati sigurnost tijekom vježbanja.
Feyrecilde, Horwitz i Landsberg upozoravaju da ogrlica nije prikladan izbor ako pas vuče dok ne počne kašljati, bučno disati ili gubiti ravnotežu.
Oprez je potreban i s ularom za glavu: psa treba postupno priviknuti, a nagli zalet do kraja povodca može snažno zakrenuti vrat.
Izbjegavajte davilice, ogrlice sa šiljcima i elektroničke ogrlice. Američko veterinarsko društvo za ponašanje životinja – AVSAB preporučuje metode utemeljene na nagrađivanju jer omogućuju poučavanje željenog ponašanja bez straha, boli i zastrašivanja.
Kako vježbati kada pas vuče na povodcu
1. Počnite na mirnom mjestu
Prve vježbe provedite u stanu, dvorištu ili tihom dijelu ulice. Pas koji je potpuno zaokupljen prometom, ljudima i drugim psima teško može učiti novu vještinu.
Pripremite vrlo male poslastice. Njihovu količinu uračunajte u dnevni obrok, osobito ako pas mora paziti na tjelesnu težinu.
2. Označite trenutak opuštenog povodca
Stanite i pričekajte da povodac nakratko postane opušten. U tom trenutku izgovorite kratku riječ poput „da” i odmah dajte poslasticu blizu svoje noge.
Napravite jedan ili dva koraka. Ako povodac ostane opušten, ponovno označite i nagradite. U početku se nagrada daje često jer pas tek otkriva koje mu ponašanje donosi uspjeh.
3. Zaustavite napredovanje prije nego što počne nadmetanje
Kada pas zategne povodac, nemojte ga trzati prema sebi. Zaustavite se ili se mirno udaljite nekoliko koraka od onoga prema čemu vuče. Čim se okrene, približi ili otpusti napetost, označite taj trenutak i nastavite hodati.
Britanski RSPCA preporučuje upravo dosljedno zaustavljanje kada se povodac zategne te nagrađivanje pažnje i hodanja na opuštenom povodcu. Pas tako uči da ga povlačenje usporava, dok suradnja ponovno pokreće šetnju.
4. Koristite i okolinu kao nagradu
Nagrada ne mora uvijek biti hrana. Ako pas želi ponjušiti stablo, pričekajte nekoliko koraka na opuštenom povodcu, a zatim ga pustite do stabla. Pristup mirisu postaje nagrada za ponašanje koje želite.
Dopustite mu i dijelove šetnje namijenjene slobodnijem njuškanju. Saznajte više o tome zašto psu treba omogućiti njuškanje. Pas kojem su zadovoljene potrebe za istraživanjem lakše će se usredotočiti tijekom kratkih strukturiranih vježbi.
5. Postupno uvodite ometanja
Tek kada uspijeva na mirnom mjestu, vježbajte na većoj udaljenosti od ljudi i pasa. Ako ne može uzeti poslasticu, odgovoriti na poznatu riječ ili se okrenuti prema vama, ometanje je trenutačno prezahtjevno. Povećajte udaljenost umjesto da pojačavate pritisak na povodac. Korisni mogu biti i savjeti za vježbanje s previše uzbuđenim psom.
6. Vježbajte kratko, ali redovito
Nekoliko uspješnih minuta bolje je od duge šetnje pune frustracije. Prema VCA-inim stručnjacima, mnogim su psima potrebni mjeseci redovite vježbe kako bi pouzdano hodali na opuštenom povodcu. Napredak zato mjerite smirenijim dionicama, a ne očekivanjem savršene šetnje preko noći.
Što istraživanja govore o metodama treninga?
U istraživanju Ane Catarine Vieire de Castro i suradnika praćena su 92 psa iz sedam škola: tri koje su koristile nagrade i četiri koje su u različitoj mjeri koristile averzivne metode.
Psi iz skupine s više averzivnih metoda tijekom treninga pokazivali su više ponašanja povezanih sa stresom, napetije držanje i veći porast kortizola nakon treninga.
Praktičan zaključak nije da je istraživanje dokazalo jednu najbolju tehniku hodanja. Ono nije bilo ograničeno samo na povlačenje na povodcu, a psi nisu nasumično raspoređeni u škole.
Rezultati ipak podupiru izbor treninga temeljenog na nagrađivanju kada želimo zaštititi dobrobit psa.
Pregled istraživanja Lesley Townsend, Laure Dixon i Louise Buckley dodatno upozorava da još nedostaje kvalitetnih izravnih istraživanja o učinku pojedine opreme i tehnika baš na povlačenje. Autori zato preporučuju individualnu procjenu psa, opreme i sposobnosti osobe koja ga vodi.
Najčešće pogreške vlasnika
Trzanje povodca. Može nakratko zaustaviti psa, ali mu ne pokazuje gdje treba hodati i može izazvati bol ili strah.
Nedosljednost. Ako pas ponekad povlačenjem ipak stigne do drugog psa ili mirisa, ponašanje se i dalje isplati.
Prebrzo povećavanje težine. Uspjeh u dvorištu ne znači da je pas spreman hodati pokraj prometne ceste ili skupine pasa.
Premalo kretanja i njuškanja. Trening ne bi trebao oduzeti psu mogućnost istraživanja. Mirna šetnja nije isto što i neprekidno hodanje uz nogu.
Kažnjavanje laveža i nasrtanja. Takvo ponašanje može biti povezano sa strahom, frustracijom ili nagonom za potjerom. Kazna može pogoršati emociju koja ga pokreće.
Kada potražiti veterinara ili stručnjaka?
Veterinarski pregled dogovorite ako se povlačenje ili odbijanje hodanja pojavilo iznenada, ako pas šepa, zastajkuje, cvili pri stavljanju opreme, kašlje ili bučno diše. Bol u zglobovima, kralježnici, vratu ili šapama može promijeniti ponašanje tijekom šetnje.
Ako pas nasrće na ljude, pse, automobile ili bicikle, potražite stručnjaka koji radi metodama nagrađivanja. Veterinar može isključiti zdravstveni problem i preporučiti kvalificiranog stručnjaka za ponašanje.
Otežano disanje, plavkaste desni, izrazita slabost ili kolaps zahtijevaju hitan veterinarski pregled, prema smjernicama Sveučilišta Cornell. Nemojte ih pripisivati samo umoru ili povlačenju.
Urednički tekst temeljen na povezanim stručnim izvorima. Citirani stručnjaci nisu autori niti recenzenti ovog članka.
