“Ja sam Terry. Rodom sam s Farmice iz Našica, udomljenjem naturalizirani Zagrepčanec. Volim sve što vole mladi – poslastice, češkanja i – svoja kolica! Naime, ja sam jedan vrlo poseban pas.”
Tako je predstavljen jedan mali terijer na svojoj vlastitoj Facebook stranici. Ono što Terryja ipak čini jednim jako posebnim psom jest to što je Terry – na kotačima, kako se i zove njegova stranica. Jer kotači odrađuju ono što njegove stražnje šapice ne mogu…
Saba i njezino More Brda
Saba je mješanka koju su Iva Ćurković i Pavle Kocanjer udomili iz azila u Liču, a njihov je vjerni suputnik na planinarenjima i važan dio FB stranice More Brda. VIŠE NA POVEZNICI
Terry – malen rastom – velik srcem
– Terry je star otprilike 6 godina i pravi je predstavnik svoje vrste – malen rastom, ali srcem (i glasom 😊 ) velik k’o kuća. Ima vrlo izražajan karakter, ako nešto ne želi, to će jasno dati do znanja. S druge strane, zbog svojeg hendikepa velika je kukavica pa to vjerojatno potencira taj automatski ofenzivni stav. U parku se voli natjeravati, ali nije pas koji će se složiti sa svima.
Ljude uglavnom ignorira, iako im obavezno – kako mi to kažemo – kaže šta ih ide. Mislim da će ga ukratko nabolje opisati anegdota kada smo jednom prilikom šetali s njime, susjed je komentirao – ide gazda parka! Redovno „razlaje“ sve pse u susjedstvu!, priča njegova Nataša Batić.
Terry zaokružio obitelj
– Terry živi s dvoje odraslih ljudi (s Natašom i Borisom, op. a.) te se potpuno adaptirao na život u stanu. Vrlo je miran sve dok ne dođe do distrakcije (lavež izvana ili netko dođe u posjet), onda se baš jako uzbudi. I, naravno, svi to odmah moraju čuti.
Voli se češkati i igrati, jako voli grickati prste i ruke u igri pa smo se jedno vrijeme zafrkavali da izgledamo kao da imamo mačku, a ne psa. Općenito se karakterno odlično uklopio i zapravo je zaokružio našu malu obitelj.
Hendikep – što je to?
Pse i inače često nije lako udomiti, pogotovo recimo crne boje, a one s nekim fizičkim poteškoćama ili bolestima pogotovo. Terry bi, vjerojatno, zauvijek ostao u azilu, da nije naišao na Vas. Kako se dogodila ta ljubav?
– Pratila sam Facebook profil Farmice, našičkog azila, gdje su se divno brinuli o njemu i oduševio me tim svojim “hendikep – što je to?” stavom. Farmica je redovno dijelila slike i videa njegovih “nepodopština” i ja sam zaključila da mu želim pružiti sigurnost i dom. Razgovarala sam s partnerom o tome, on je u početku bio prilično skeptičan.
Gorana Abramović: U radu sa psima koristim pozitivan pristup
Reaktivnost, strahovi, preuzbuđenost, što god vašeg štenca ili odraslog psa mučilo, naša savjetnica za ponašanje pasa Gorana Abramović tu je da vam pomogne svojim tečajevima. VIŠE NA POVEZNICI
Međutim, nakon posjete Farmici gdje smo uživo upoznali Terryja, odmah po povratku u Zagreb rekao mi je da se slaže. Dva tjedna nakon toga Terry je stigao k nama. Danas, gotovo dvije godine kasnije, privrženost njih dvojice je nešto posebno, a koliko nas je Terry prihvatio i zavolio, govori činjenica da neće jesti ni piti dok nismo oboje doma.
Ne dozvoli da te invaliditet sprječava
I Vi ste osoba s invaliditetom, je li to presudilo u odabiru?
– Definitivno. Terryjev karakter u određenoj mjeri ocrtava i moj karakter. Nikad nisam dozvolila da me invaliditet sprječava u bilo čemu što sam naumila (u granicama fizičkih sposobnosti, naravno). Danas kad imam težak dan, dovoljno je da pogledam Terryjevu bezbrižnu njuškicu i nekako je odmah sve lakše!
Terry na kotačima funkcionira normalno? Kako izgleda njegova šetnja? Je li prilagodba na psa oko kojeg je potrebno više brige bila teška i dugotrajna? I kako se on prilagodio kolicima?
– Zapravo smo se iznenađujuće brzo prilagodili situaciji. I mi i Terry. Danas je to sve već rutina. Zna da, kad Boris dođe doma s posla, ide odmah u šetnju pa ga već dočeka na vratima, cupkajući na prednje dvije šapice. Strpljiv je sa stavljanjem u kolica, čini se da mu ne smetaju, već da ih je prihvatio kao nešto što se, eto, mora. Kako Terry nije jedini pas u obitelji (imamo i trinaestogodišnjeg mješanca velikog šnaucera imenom Kalo), znali smo što iziskuje briga o psu, a s obzirom na moja fizička ograničenja, znali smo i kako se prilagoditi jednom takvom psu.
Terry na kotačima – jako sretan pas i voljen pas
Mi smo društvo s dosta predrasuda i prepreka za osobe s invaliditetom i djecu s posebnim potrebama. Kad su životinje u pitanju, pretpostavljam da je to neusporedivo izraženije. Pitaju li Vas – što Vam je to trebalo, što će Vam pas koje ne može hodati…?
– U početku je bilo poprilično nevjerice, dio prijatelja i ljudi u bližoj okolini zaista nije razumio što će nam pas s posebnim potrebama, pogotovo jer sam ja i sama osoba s invaliditetom. To su mahom osobe koje posjeduju samo određenu “društveno prihvatljivu” dozu empatije prema životinjama. Znala sam da nikada neće razumjeti što pas kao Terry napravi za mene osobno, kao niti način na koji je obogatio naše živote te se nismo ni trudili puno im objašnjavati. Pustili smo da vrijeme učini svoje i ublaži šok, što se na kraju i desilo.
Danas su ga u potpunosti prihvatili, štoviše, nakon što je Facebook stranica Terry na kotačima okupila određen broj ljudi koji vrlo pozitivno reagiraju, čak im je i fora. S druge strane, bilo je ljudi koje smo oduševili udomljenjem i njihove poruke podrške i razumijevanja su na neki način “izbrisale” sve one malo manje pozitivne.
Važno je reći da Terry jest na kotačima, ali je sretan pas i živi ispunjen život, zar ne?
– Terry je jedan jako sretan pas jer oko sebe ima ljude koji ga vole, razumiju njegova ograničenja i trude se da mu osiguraju miran, siguran i stabilan život.
Fotografije: privatni album Nataše Batić
