Simba je Goranin koji je svoje ljude i svoj zauvijek dom, ali i svoju Mau, našao na zlatnom otoku. Martina Frka Milotić je, pak, novinarka, blogerica i glavna urednica portala Bodulija.net, dijela mreže Novinet.hr. Spisateljica je koja je napisala dvije knjige – zbirku blogova Mala Kme osvaja svijet te roman Pripovjedačica koji kroz fikciju donosi priču o starim Slavenima s otoka Krka. Ondje, naravno, Martina Frka Milotić i živi, sa suprugom, dvoje djece, Gitom i Bartolom te psom i mačkom. Ovo je priča o njima, a zapravo o ljubavi.
Berberih Slana: Uvijek biram ostavljene duše iz azila
Aleksandra Berberih Slana nova je ravnateljica Muzeja grada Zagreba. No, osim što je iskusna muzealka, ona je i velika je obožavateljica pasa. VIŠE NA POVEZNICI
Budi čovjek kakav tvoj pas misli da jesi
Martina, kad je riječ o ljubimcima, Vi i Vaša obitelj ste spasioci seniora. Ljudi obično žele štence, a Vi baš birate starije teško udomive pse. Kako to?
– Obično nas ljudi smatraju hrabrima zbog toga što smo dva puta dosad odlučili udomiti starijeg psa, ali istina je zapravo drugačija – mi smo možda spasili njih, ali više od toga, oni su spasili nas. Naša Bobica je udomljena iz istarskog azila „Snoopy“ kao preplašeno, plaho „štene“ od svojih punih 7 godina. Prije nego je došla k nama, prošla je dug oporavak kod volontera udruge, nakon što ju je prvi vlasnik godinama držao na lancu zavezanu za bačvu, hraneći je korama krumpira, uz nekontrolirano parenje. Trebale su joj godine da se prestane panično bojati svakog glasnijeg zvuka, čak i banalnog poput kihanja ili dodira žlice i tanjura. Užasavala se automobila, autobusa, drugih pasa i nepoznatih ljudi. Ali, trebala nam je samo sekunda da se zavolimo – i samo trenutak da u nas stekne apsolutno povjerenje. Kad ti netko tako povrijeđen pokloni svoje povjerenje i ljubav, to je nešto što se čovjeku zauvijek ureže u srce i čini ga boljom osobom. Baš kao što kaže poslovica – budi čovjek kakav tvoj pas misli da jesi.
Svakome tko nema 24 sata u danu za posvetiti se odgoju i brizi za štene, tko nema strpljenja i vremena za uništene papuče, pubertetske mušice i neprospavane noći, kao i svima koji još nemaju iskustva sa psima ili pak nisu previše fizički aktivni i traže mirno, staloženo, umiljato društvo – preporučujem od srca udomljavanje odraslog, starijeg psa. Kada udomljavate odraslog psa, unaprijed se možete raspitati sve o njegovom karakteru i navikama, pa točno znate tko dolazi u vašu obitelj. Sve su to psi koji imaju svoju prošlost i znaju cijeniti topao krevetić, punu zdjelicu i ljubav koju ćete im pružiti.
Arco je dugo birao, onda je izabrao Sanju
Arco je rođen u Slavoniji prije otprilike 3 godine. Pokušali su ga već udomiti, ali nije išlo. Sa Sanjom Mladenović sretan je već 6 mjeseci VIŠE NA POVEZNICI
Simba – neumorni djedica
Imate Simbu, a donedavno je dio Vaše obitelji bila i Bobica koja je, nažalost, uginula. Rekli ste da je bila druga mama Vašoj djeci, a Simba je sada kralj u kući. Recite nam nešto o njima.
– Bobicu smo udomili neposredno nakon što smo izgubili našeg prvog psa, u trenutku kada sam bila trudna s našim prvim djetetom. Naš prvi pas udomljen je kao štene i, nažalost, s njim smo prošli vrlo težak put i rano se bili prisiljeni rastati. Bili smo neutješni, beskrajno tužni, slomljenog srca. I tako smo udomili Bobicu. Ne samo da nas je spasila tuge, nego nas je naučila i koliko malo godine znače: s nama je ostala još 11 godina – doživjela je punih 18, do posljednjih dana vesela, puna povjerenja i ljubavi. Dvije godine prije njenog odlaska, slučajno smo vidjeli poziv upomoć za koker španijela koji živi na lancu u Gorskom kotaru i prijeti mu eutanazija. Imao je 11 godina, ali mi smo do tada već naučili da su godine samo neke brojke na papiru. Simba je sada veseo i sretan djedica od svojih 13 godina s osobitim afinitetom za mekane krevetiće i finu klopu, ali i duge šetnje. Neumoran je!
Budući da smo Bobicu udomili dok sam još bila trudna s našim prvim djetetom, znali smo da želimo da nam djeca odrastaju uz kućne ljubimce. I to se pokazalo odličnom odlukom.
I psi sudjeluju u odgoju djece
Jednom ste prilikom rekli da Vam biti majka znači sve. Jeste li primijetili kakav utjecaj imaju psi na Vaše klince, uče li ih čemu, djeluju li na njih pozitivno?
– Apsolutno. Od malih nogu oboje smo učili da apsolutno moraju poštivati drugo živo biće bez obzira na vrstu, kao i njihove potrebe, raspoloženje i postavljene granice. Ni kad su bili najmanji, nije bila opcija da udare ili počupaju psa – čak ni u igri. Nije bilo prstića u oko ni povlačenja repa. Osim što smo ih mi kao roditelji to učili, i naši psi su uvijek znali dati do znanja gdje su im granice. Rekla bih da su paralelno, na svoj način, sudjelovali u odgoju. Zauzvrat su im dali beskompromisnu ljubav i zaštitu. Ne mogu zamisliti bolje partnere u odgoju i mogu reći da se to iskustvo zaista isplatilo. Što su stariji, to je taj utjecaj vidljiviji.
Bobičina bolest i u konačnici smrt sve nas je jako potresla, pa tako i djecu. Ali i to je bila životna škola koju je svima nama taj divni pas poklonio. Kako oprostiti, kako zaboraviti sve loše, kako vjerovati i voljeti, kako se smijati i kako plakati, kako pasti, boriti se i ponovo ustati, kako živjeti i kako umrijeti – dostojanstveno, s puno ljubavi, bez straha i uvijek s osmijehom na licu. Vjerujem da će svi vlasnici pasa koji su slično prošli razumjeti o čemu govorim. Zahvalni smo joj, za sve, zauvijek.
Kira i Sergej Čitaju o psu
Mješanka Kira i njezin Sergej Jonke registrirani su R.E.A.D. tim i pomažu djeci u razvoju komunikacijskih vještina i vještina čitanja. VIŠE NA POVEZNICI
Martina Frka Milotić: Šefica je Mau
No, imate Vi i jednu macu pa je red da i nju spomenemo.
– Mau je k nama došla prije 8 godina, u vrijeme dok sam radila na radiju. Netko je nju i njenu sestru izbacio uz vrlo prometnu cestu, a nakon što joj je sestra stradala pod kotačima, portir zgrade u kojoj sam radila zamolio nas je da preko radija pokušamo pronaći udomitelje kako ne bi i ona stradala. Mau je te zime, kao šmrkavi, prehlađeni i nevjerojatno umiljati (ili proračunati 😉) mačić završila u našoj redakciji, a kako se nitko nije javio na naš poziv, na kraju sam je uzela kući. Naprosto je nisam imala srca vratiti na tu cestu. Mislila sam da će mi doći glave ili alergija na mačke koja se tada opako razmahala, ili muž koji s mačkama nije baš bio na ti, ali… Što da vam kažem, Mau je došla da ostane. I šefuje 😉
Martina Frka Milotić i multitasking na najjače
Već smo rekli – novinarka, blogerica, spisateljica, glavna urednica, supruga, majka, tu je i pas pa mačka… Radite od kuće i nemate klasično vrijeme, suprug svakodnevno putuje na posao u Rijeku – pa kad stignete pisati?
– Najiskrenije, i ja se to često pitam. Kad je posao u pitanju, onda je to multitasking na najjače – ako ne radim barem dvije, tri stvari istovremeno, kao da ništa ni ne radim. Na sve ovo sam si dodala i book blog i pisanje recenzija za knjige, a onda još i video produkciju, valjda da mi ne bude dosadno ni one posljednje tri slobodne sekunde u danu. Za svoju dušu najčešće pišem u neke sitne noćne sate kada svi ostali spavaju. Srećom sam noćna ptičica, pa mi to dozvoljava nekoliko ekstra sati u danu. Samo me ne pitajte kako izgledam ujutro i koliko mi vremena treba da dođem sebi.
Simba na Caminu Krk
Kako vas četvero i Simba najradije provodite vrijeme? Možda našim čitateljima možete otkriti neke manje znane bodulske pješačke staze.
– Simba je za jednog trinaestgodišnjaka izuzetno vitalan i aktivan, tako da se rado skupa smucamo po šumama i gorama kad god nam to (slobodno) vrijeme dozvoljava. Krk je fantastičan za sve ljubitelje dugih šetnji i to ne samo uz more – unutrašnjost otoka je pravi dragulj koji iznenađuje netaknutim šumama, ali i napuštenim naseljima, utvrdama i kaštelima. Odnedavno je premrežen i Camino Krk stazama koje su odlična inspiracija i putokaz ne samo za hodočasnike, nego i za sve ljubitelje prirode i otočnih vizura. Camino smo suprug i ja, dijelom i sa Simbom, prehodali prije nešto više od godine dana. Osim toga, na Krku postoje dvije odlične aplikacije, Krk Bike i Krk Hike za mobilne telefone, koje nude različite vrste staza. Jedna od naših najdražih, ali i najzahtjevnijih, je potez između Vrbnika i Baške preko Planine Mjesec, zatim staza od Baške do Vele i Male Luke, ali i puno manje zahtjevne staze do Dolove, 400 godina starog hrasta na Čavleni i prelijepog Rajskog puta koji nudi neke od najljepših sutona na otoku. Zaista živimo na mjestu koje nudi bezbroj mogućnosti.
Fotografije: privatni album Martine Frka Milotić
