Sanja Mladenović zaljubljenica je u planine, prirodu i životinje. Posebno je uspješna u trčanju na duge dionice. Članica je Sportsko-rekreacijskog kluba Rika iz Kastva. Ove godine osvojila je prvo mjestu i postavila ženski rekord u utrci 24 sata Hahlića. Prije toga pobijedila je ultra trail utrci 100 milja Velebita. Bila je 2016. prva na dionici 110 kilometara utrke 100 milja Istre… Pred njom su novi ultra trail izazovi, ali i jedan Arco.
Sanja Mladenović za naš portal Volim pse priča jedinstvenu i inspirativnu priču, o jednom udomljenom psiću koji je u njezin život doveo prst sudbine.
Odrastanje uz brojne lajavce
Odrasla sam u obitelji koja se uz nas četvero uvijek sastojala od jednog do tri veća ili manja lajavca. Povremeno nas je bilo i više kad bi se dogodili štenci i te trenutke pamtim kao jedne od najljepših iz djetinjstva. Gledala sam kako se rađaju, kako puze, pa progledaju i prohodaju. Iznosila ih na livadu i igrala se s njima po cijele dane.
Plakala za svakim kada bi narasli dovoljno da ih udomimo. Da ne spominjem plakanje kada bi došlo vrijeme da nas naši stalni anđeli napuste. Trenutno moji roditelji imaju Oskara i Zdenku. Oskar je s njima već 12 godina a Zdenka 5. Oboje su udomljeni iz azila Društvo za zaštitu životinja Rijeka, kao i moj Arco. Oskar je mali pametni smeđi slatkić koji razumije sve što pričamo a Zdenka crna pasica srednjeg rasta i najnježnija dušica koju sam ikada upoznala.
Oni žive kat ispod mene ali oduvijek sam htjela imati i svog vlastitog psa koji će biti moj najbolji prijatelj i ići sa mnom svuda. Zadnje vrijeme sve sam intenzivnije razmišljala o tome. Pratila sam objave na stranicama azila i odlučila da je došlo vrijeme. Možda manje odlučila, a više uskočila u to prema osjećaju.
Simba, Bobica i Mau – bodulska ekipa
Spisateljica, blogerica i novinarka Martina Frka Milotić udomila je dva starija psa i poručuje: Mi smo možda spasili njih, ali više od toga, oni su spasili nas! VIŠE NA POVEZNICI
Arco na misi, usred crkve
Arco je došao na svijet negdje u Slavoniji prije otprilike 2 i pol, 3 godine, prema procjeni veterinara. Sa mnom je zadnjih 6 mjeseci. Pouzdano znamo da je bar godinu i pol prije toga proveo na ulicama Nove Gradiške.
Znači, vjerojatno je skoro čitav život proveo na ulici.
Od njegovog prijatelja kod kojeg je dolazio na večeru i zimi spavao u njegovoj kotlovnici saznala sam ponešto o njegovom životu. Danju je često provodio vrijeme na terasi lokalnog kafića, igrao se s djecom u parku a koristio je razne događaje, svadbe i fešte da dodatno omasti brk. Čak se jednom pojavio na misi usred crkve, sav važan i ponosan.
Uspješno je izbjegao sve automobile na županijskoj cesti koju je prelazio i 30-tak puta dnevno a jedino je mali hematom na njegovom lijevom uhu fizički dokaz da nije uvijek sve bilo med i mlijeko. Bio je jako poznat i omiljen u svom gradu.
Neuspjeli pokušaji udomljavanja
Arca su pokušali udomiti, ali je prokopao rupu ispod ograde i vratio se u poznatu ulicu. Drugi put je bio ostavljen u Požegi u nadi da će ga tamo netko uzeti. Ali kada je njegov prijatelj to saznao, tražio ga je i vratio nakon 4 dana u poznato okruženje. To nikako nije bio način, ostaviti ga u drugom gradu i nadati se da će se snaći.
Nakon neuspjelih pokušaja udomljavanja dospio je u riječki azil. Odmah prvi dan bilo je jako puno upita za njega. Ali kako je meni dan ranije propalo udomljavanje (vlasnici su se predomislili i neka su jer njihov pasić je ostao u obitelji a ja sam dobila Arkića) imala sam malu prednost. Možda i malo veću s obzirom na to da je volonterima poznato kako žive Oskar i Zdenka kod mojih roditelja.
Prvi dan sam ga došla vidjeti, sjedio je u boksu i veselo mahao repom. Volonterka ga je uzela i stavila mi ga u ruke i to je bilo to. Idući dan, nakon što je odradio cijepljenje i čipiranje došla sam po njega. Izletio je iz boksa i zagrlio me šapama oko noge.
Sjeli smo u auto i započeli avanturu.
Ništa nije uništio ni sažvakao
Arco je od prvog dana savršen pasić. Umiljat i drag ali ipak s karakterom koji mu je pomogao da preživi sam, ima malo te neke buntovnosti uličnog dečka u sebi.
U stanu se od početka ponaša kao da je odrastao u dvorcu, a ne na ulici. Ni jednom se nije uneredio unutra. Ništa nije uništio ni sažvakao. Kad je jednom povraćao, jer ja nisam stigla otvoriti mu vrata, ponašao se kao da ga je sram. Bojao se da se ne bi naljutila.
Kao da bih to ikada mogla! Izuzetak je kanta za smeće i njegove ulične navike preživljavanja. Kanta je sad na sigurnom u ormariću. Pomalo treniramo i nejedenje smeća.
Kad smo u kući miran je, uglavnom leži ili spava. U vrtu je pravi mali veseljko. Veselo juri uokolo sam od sebe ili za lopticom s kojom se najviše voli igrati sam. Baca je u zrak, nosi u zubima i zaigrano gunđa.
Sad se već i igramo skupa. Povlačim ga za šape, a on “reži i grize” me i trči uokolo. Isprva to nije znao ili se nije usudio gricnuti me, bit će da se nitko nije nikada igrao s njim tako. Ni jedan pasić do sada nije bio nježniji od njega u takvoj igri. Strpljivog je karaktera i nikada ne laje bez veze.
Ostavim ga kući, miran je. Ostavim ga u autu dok sam u dućanu, legne i mirno čeka. Voli ljude i djecu, mislim da je uglavnom imao dobra iskustva. Naučio je da mu mahanje repom i umiljavanje donosi idući obrok. Jedino, kao i većina odrasla na ulici, boji se ako u ruci imam neki predmet i zamahnem slučajno prema njemu.
Arco s krive strane šanka
Boji se i kada jako grmi. Srce mi se stisne kad pomislim koliko je olujnih noći sam morao provesti napolju bez ikoga da ga zagrli i utješi.
Sada ima mene, ima moje roditelje u stanu ispod i 2 njihova pasića kao obitelj. Ima veliko dvorište, svoje krevetiće, kauč i moj krevet. Najviše voli spavati sam na miru. Ujutro dođe ispred mog kreveta i strpljivo čeka da se probudim i pozovem ga da uskoči na jutarnje maženje.
Nekad se to oduži malo pa skupa odspavamo još koji sat. Onda ga pustim van pa otrči poželjeti mami i tati dobro jutro i provjeriti što ima novoga u dvorištu dok se ja ne spremim. I naravno, zapišati svaki grmić, stablo, svaki mamin cvijet i gljivu koja se drznula izniknuti od jučer.
Ide sa mnom na posao u moj kafić na Platak. Malo prošetamo prije posla i onda ga smjestim na njegovo mjesto iza šanka. Kriva strana šanka od one na koju je navikao, ali pomirio se s tim.
Ispočetka je povraćao u autu, 3 puta za gore i 2 puta za dolje prvi put kad smo išli na Platak. Mislila sam da će mu se vožnja zamjeriti. Počeo je oklijevati kad smo trebali ići negdje. Ali mala pametna glavica brzo je pohvatala da je alternativa ta da on ostane doma, a ja odlazim bez njega. Pa bi hrabro uskočio u auto, povraćao još nekoliko puta, a onda se navikao i sada je pravi rally suvozač.
Berberih Slana: Uvijek biram ostavljene duše iz azila
Aleksandra Berberih Slana nova je ravnateljica Muzeja grada Zagreba. No, osim što je iskusna muzealka, ona je i velika je obožavateljica pasa. VIŠE NA POVEZNICI
Prednosti udomljavanja odraslog psa
Ono što bih htjela naglasiti su neke prednosti udomljavanja odraslog psa. Jer oni često budu nevidljivi u očima udomitelja u odnosu na štene.
Svi volimo štence, mali su i slatki, brzo se vežu za nas i imamo ih priliku odgojiti bez trauma. Kod odraslog psa povezivanje traje duže i treba vremena da se izgradi međusobno povjerenje. Ali vrijedi svaku uloženu minutu. Većina njih jednostavno ZNA da su izabrani i da ste im dali drugu šansu i vraćaju to višestruko!
Iako se neke osobine pokažu kasnije kada se pas opusti, manje više odmah znaš s kakvim karakterom imaš posla. Ne trebaš čekati godinu, dvije da odraste i pokaže se da je premiran, preživahan, prevelik, prelijen, prezahtjevan za tebe…
A ako je pas duže vrijeme proveo u azilu tamo će vam znati reći i više o njemu. Ne lažu i ne muljaju, nije ni njima u interesu da im se udomljeni pas vraća svako malo. U većini slučaja preskačete mjesece i mjesece brisanja dreka s tepiha, žvakanje cipela i namještaja i ostalog što nosi odgoj šteneta.
Na poziv dolazi kao raket
Iako već otprilike trogodišnjak, Arco je jako brzo naučio osnove poslušnosti. Zna sjesti, čekati, hodati pored. Ne vuče na uzici. Jednom riječju mogu ga zaustaviti ako krene prema cesti, nekom psu, mački ili zalaje. Na poziv dolazi kao raketa.
Tu smo imali pomoć jer smo upisali školu za pse u Kostreni kod Dubravka. Još radim na tome da ne jede odvratne stvari s poda kako je čitav život radio ali i tu dobro napreduje. Prvo kupanje palo je upravo zato što je našao zlatnu ribicu koju je neka mačka ili ptica izvukla na livadu. U ribicu se najprije trebalo uvaljati, a onda je pojesti.
Narančasti tonovi na bijeloj dlaci nisu bili strašni, miris mrtve ribe je. Kupanje je podnio strpljivo mada ne mogu reći da je bio sretan kao za vrijeme uvaljivanja i konzumiranja ribice.
Znači nije istina da se odraslog psa ne može naučiti i istrenirati. Štoviše sve to skupa ide i puno brže jer je već odradio zaigranost šteneta i pubertet kada su puno manje koncentrirani.
Od šetnji gdje sam ga lovila i uzaludno dozivala i pratila GPS-om do pouzdanog odaziva nakon škole, Arco je sve to savladao jako brzo.
Arco svaki dan sanja neke davne pustolovine
Arco ima prekrasni kitnjasti repić i male bijele šape s crnim točkicama koje je u početku jako skrivao i nije ih dao dirati. Danas se bez problema igram s tim repićem i gladim ga po preslatkim šapama, povjerenje je tu.
Svaki dan sanja neke davne pustolovine i na nekoliko trenutaka laje i reži u snu. Onda se probudi i zadovoljno protegne jer više ne mora razmišljati hoće li danas jesti i gdje će spavati. Volim vidjeti kako opušteno spava na kauču sa sve 4 u zraku, a vani pada kiša i znati da više nikada neće morati pokisnuti i smrzavati se.
Ako nam se to slučajno i desi odmah ide brisanje ručnikom, što jako voli i utopljavanje u dekici.
Iako nikada neću saznati kada mu je rođendan, slavit ćemo jedan puno važniji datum koji je zauvijek promijenio njegov i moj život. To je dođemdan, dan kada je Arco došao svom zauvijek domu.
Ima obaveza, ima briga i ima dlaka (a ja i usisavač nismo nešto bliski). Ali je sve to ništa kad te s obožavanjem pogleda taj tvoj mali čupavac i zamaše repićem. Nitko tko ga upozna ne može shvatiti kako je takav pasić toliko dugo živio sam, zašto ga nitko nije uzeo.
Moja mama kaže da je samo dugo birao dok nije izabrao baš mene.
