Jewel Super Gun, tako sam se zvala više od pola života, ime atraktivno za kladionicu. I većinu života dobivala sam naredbe na kineskom jeziku… Proputovala sam pola svijeta da dođem do Rijeke. U lipnju sam proslavila 9. rođendan! To sam ja, ukratko.
Danas mi u europskoj putovnici piše ime Gala, a svojoj sam Sanji Gala, Galičak, Galkograd, Galčo, Galiči, Galica, balerina, slatka patka, mišica šišica, mrkvica, gljivica (nije mi jasno otkud to sve izvlači)…
Treba nam samo – ljubav
Greyhoundica sam, engleska hrtica, imam 9 godina. Kod S u Rijeci sam 3 i pol godine. Nećete vjerovati, ali rođena sam u Australiji, ondje su trke hrtova unosan posao, posebno kladionicama i kladioničarima. Zato me S zove i australopitek, jer sam iz zemlje klokana pa joj je to silno smiješno. I moji su preci sudjelovali u trkama pasa, a moj je djed Meticulous bio jako velika australska trkačka zvijezda.
Galgo – obespravljeni španjolski hrt
Prvi dan veljače obilježava se i kao Día del galgo – Dan španjolskih hrtova. No, tada se ne slave, kao što bismo pomislili, ti vitki brzi psi blagog karaktera. VIŠE NA POVEZNICI
No, ja sam prodana u Kinu, gdje su me više od 5 godina držali u psećem logoru, mučili, tukli, izgladnjivali, brutalno trenirali i tjerali da trčim u krug dok oni zarađuju. Kad kažete Makao, padne vam na pamet turizam. I kockanje. I baš zbog kockanja sam živjela u Canidromeu, najvećem azijskom stadionu za trke pasa. Kad kažem pasa, mislim na engleske hrtove.
Tko nam je kriv što smo najbrži psi, reći ćete. I volimo trčati. Pa kako kada, odmah da vam kažem. Mi hrtovi smo nevjerojatno brzi psi i povremeno obožavamo trčati ili raditi zoomije, ali možda smo i najveći couch potatoes među psima. Istrčavanje nam ne treba, to je samo predrasuda! I sigurno nam ne trebaju imena poput Jewel Super Gun, Win Warrior, Flash Tears ili Sure Sure Double. Trebaju nam normalni izlasci van i udoban dom, a ono što nam najviše treba je – ljubav! Ali, ne treba li to svim psima?!
Trči, Gala, trči…
Trči, Gala. To za mnom viču jer sam „najbrži pas na planetu“. Ali, natrčala sam se ja i sad mi je vrijeme da kroz njega idem samo polako. VIŠE NA POVEZNICI
Gala – od Kine do lijepe naše
Sad vas sigurno zanima kako sam ja uopće završila u lijepoj vašoj, a sada i mojoj?
Sjajni volonteri iz cijelog svijeta radili su snažan pritisak i konačno su uspjeli 2018. godine zatvoriti Canidrome! Nešto više od 500 greyeva, koliko nas je tada bilo tamo – spašeno je! Sudbina nam je doslovno bila – ili će nas udruge spasiti ili ćemo biti ubijeni. U spašavanju je sudjelovala i talijanska udruga Pet levrieri te, posredno, i naša Udruga za udomljavanje hrtova Honey. Zato u Rijeci imamo još jednu greyhoundicu iz Makaa, moju prijateljicu Pin.
Tako je moja S sa Sonjom Ticom iz Udruge Honey po mene došla u Milano. Jer preko Udruge me S i pronašla i udomila. Naš prvi susret? Kaotičan – ona u panici, a ja u još većoj.
Kad sam došla, nisam znala hodati po stepenicama, nikad nisam vidjela travu, trzala sam se na svaki dodir, nisam se znala igrati, niti kako pokazati i primiti ljubav, zubi su mi bili u toliko užasnom stanju, da mi ih je veterinar sve, osim dva, morao izvaditi, po cijele noći sam samo šetala po stanu, gledala sam u zid ili pod i bojala se svoje sjene…
Jewel Super Gun – poliglot
Pojela bih doslovno u par sekundi, zbog straha da ću ostati gladna. Bila sam ljuta, preplašena, mršava i imala sam nešto što je više sličilo krznu, nego dlaci. Noćima i noćima sam hodala, a danju bih samo stajala pred zidom i buljila satima u njega, potpuno nenavikla na išta bolje od toga.
S je bila očajna, nije znala što će sa mnom, a ni sa sobom. Čak je mislila da sam joj ja bila najveća greška. Mjeseci su mi trebali da se barem malo opustim, da počnem shvaćati da sam sada na sigurnom i da sam našla svoj zauvijek-dom. S se i danas čudi kako to da sam od prvog dana pitala kad sam trebala ići van, jednostavno bih stala pred vrata. Normalno, S nije baš uvijek shvaćala od prve pa bih samo malo zacviljela, da je upozorim da mi je vrijeme. Znam pitat ćete kako sam je razumjela. Ej, ljudi, naučila sam engleski, naučila sam i kineski, pa gdje ne bih i hrvatski!
Moj život danas – kauč i šetnje
A sada znam da obožavam ići sa Sanjom bilo kamo, samo da sam s njom, i lutati šumama po novim stazama, obožavam ležati u dnevnom boravku i „bacati“ oko na TV dok ona čita ili radi, obožavam što radi od kuće, obožavam kad sjedne kraj mene na kauč i mazimo se do iznemoglosti, obožavam i druge ljude, one naše, obožavam kad je vikend, kiša, a S i ja smo cijeli dan doma, obožavam ići u naš mali vrt i stajati uz S jer me onda ona mazi, obožavam kad me vodi negdje na izlet, ma obožavam – 100 stvari.
Četiri godine otkako sam udomila Galu
Udomidan. Danas mi je četvrti. Australije se gotovo više i ne sjećam, a i Kine se sjetim tek kad me netko ili nešto prepadne. VIŠE NA POVEZNICI
Ne znam sjediti, volim joj pobjeći, nekad se i ljutim na nju, ponekad se zamislim i tužno gledam u daljinu, nekad se ukopam na mjestu kao tvrdoglavi magarčić, i dalje se jako bojim kad netko negdje viče, malo se bojim i djece, a jako grmljavine, ne volim baš da mi psi prilaze, ni da laju, jako se bojim veterinara… I nekad panično krenem kući, tamo sam sigurna. I da, tvrdoglava sam kao 3 psa zajedno.
Gala – ime ljubavi
Dakle, nije me S naučila nikakvim cool trikovima, ali naučila me da se veselim, da se smijem, naučila me i da smijem biti tvrdoglava i nitko me neće tući i derati se, naučila me da se igram, naučila me da je kauč hrtov najbolji prijatelj! Puna nam je kuća mojih jastuka, mojih plišanaca, mojih ogrlica, mojih kaputa… Pa kad vidite obučenog hrta, ne čudite se, nemamo masno tkivo ni podlaku i zimi nam je hladno, a ljeti, joj, ljeti nam je jako vruće.
S me gleda i znam da se čudi kako je tako krhko biće preživjelo taj pakao. Ali uspjela sam! S mi je donijela sreću! Iako ona kaže da sam ja njoj donijela veću!
Eto, trčala sam pod imenom Jewel Super Gun, a živim život dostojan psa kao Gala!
