Uzbuđenost pasa je trenutno najčešći problem s kojim se susrećem u radu sa psima. Psi mogu kao i mi biti uzbuđeni oko hrane, igre, treninga. To je u redu, ali problem nastaje onda kad uzbuđenje postaje njihova svakodnevica. Kad pas jednostavno ne može u glavi posložiti stvari i uzbuđenost ga je preuzela. Ovo zvuči kao rečenica iz egzorciste. Nažalost takvi psi ne funkcioniraju normalno te stvaraju kaos sebi i ostalim psima ili ljudima.
Uzbuđenost pasa – kako i zbog čega dolazi?
U principu preveliko uzbuđenje nije prirodno stanje niti jednog psa. Psi su smirena bića. Ne rijetko preveliko uzbuđenje vodi do agresivnog ponašanja te tjeskobi.
Zašto?
Pas tada ne zna kako se ponašati u određenim situacijama. Preuzbuđeni pas šalje krive signale ostalim psima koji ga mogu napasti zbog toga, nakon čega slijedi obrambeni nagon te dobijemo krivo ponašanje.
Uzbuđeni psi često vuku lajući prema drugim psima, neki nasrću, neki su reklo bi se “na sve strane” I to ostali psi krivo protumače ili ih jednostavno frustrira takav pristup te odreagiraju.
Samo ponašanje je krivica vlasnika te okoline. No ponajviše vlasnika. Kao što sam puno puta naglasila od štenetovih dana potičemo ovo ponašanje. Neki nesvjesno, a neke jednostavno nije briga ili misle da neće biti problema. Kad nam štene veselo skakuće, pa šapama pokušava doći do nas mi često to potičemo pa ih nagradimo tako što se veselimo, ili ih mazimo pa čak dajemo hranu. Ovo je banalni primjer.
Ako vam štene to radi drugim ljudima, a ljudi često imaju reakcije “jaooo slatko štene” tada psa okrenite u suprotnom smjeru i pokušajte prebaciti fokus na sebe. Prolaznike zamolite da se odmaknu jer je pas u treningu. U suprotnom ćete dobiti psa koji leti prema svima. Postoje ljepši načini kako štene naučiti na druge ljude, ali ovo nije način.
Zapamtite da psu potičući ovo ponašanje ne činimo dobro već mu radimo medvjeđu uslugu. Uzbuđenost nije sreća, neovisno o tome što jako puno ljudi misli suprotno. Prevelika uzbuđenost je kaos.
Što raditi?
Uzbuđenost pasa – Greške
Ono što vam mogu kazati jest da ljudi često pričaju sa svojim psima koji ih ne razumiju, ali ih uporno pokušavaju razumjeti. To psa čini napetim, bespotrebno.
Također vlasnici često popuste u puno situacija jer žele da pas prestane s nekim ponašanjem i prvih 10 puta uspiju. Ali pas tada pojača to svoje ponašanje. Zašto? Pa zato što mu to donosi pažnju ili hranu.
Nadalje, jedan od najčešćih savjeta je “izmori psa” i tada vlasnik baca šiške do iznemoglosti. Što dobijemo? Malog ovisnika o adrenalinu, psa koji laje na semaforu, psa koji “ubija” uzicu dok šetate, psa koji se zalijeće na sve i svašta. Zapravo psa izmorite točno da stignete kući u miru, da se napije vode, legne pola sata. I onda, odjednom se nacrta ispred vas s pogledom veličine jabuke tražeći za još igre. Jer ste pojačali uzbuđenje.
Zvuči poznato išta od ovoga?
Također sami način rada sa psom je često problem. Uvijek kad počinjem s novim klijentima zamolim da odrade bilo koju vježbu sa psom. Uopće nije bitno je li to vježba “sjedi” ili su to neki trikovi, ono što mi je bitno je način rada I pristup psu. I tu imamo problem, usudila bih se kazati u svim slučajevima.
Nagrađuje se psa za krivo ponašanje. Kad psu dajemo uputu, tada očekujemo da je i napravi. Ako se psu kaže sjedni tada guza mora biti na podu dok pas uzima nagradu. U svim slučajevima je guza takla tlo te je pas uzeo nagradu stojeći. Što znači da ga učimo da brza, i da će svako sjedi postati polovno ili će jednostavno nestati jer će pas ostati na sve 4 noge. Naravno da hoće jer tada dobije nagradu.
Ako želite psa smiriti, vrlo je jednostavno. Mora sve početi odrađivati do samog kraja. A za vlasnike to znači strpljenje.
Recimo da radite vježbu “sjedni” guza mora biti na podu kad pas uzima hranu I ne smije se ustati dok mu ne date signal da smije.
Ili psa učite da “lezi” tada stomak mora biti na podu dok uzima hranu i nema ustajanja dok mu ne kažete. Ovo su čisto jednostavne vježbe.
No, stvari postanu puno kompliciranije te uzbuđenost prijeđe u jako frustrirajuće ponašanje. Psi počnu ludovati na zvono, počnu ludovati na sami izlazak vani. Vani su male tasmanijske zvijeri. To su sve crvena područja i tada ne možete puno napraviti. O tome ćemo u nastavku.
Brzanje je još jedan problem vlasnika pasa
Postoji jako puno vlasnika koji nagrađuju trud tako što psu daju nagradu jer se potrudio iako nije odradio zadatak. Morate shvatiti da on ne razumije verbalni dio “ovo ti je za trud” on razumije da je dobio nagradicu jer se ustao i otišao iz treninga. I to će nastaviti raditi. Ako želite nagraditi psa za trud jer ga volite i želite mu pomoći iako on ne napreduje, tada smanjite kriterije. Vratite se na početak i gledajte gdje pas zapinje i onda na tome poradite. Pomozite psu da uspije, a ne ga nagrađivati za neuspjeh.
Brzanje je još jedan problem vlasnika pasa. Još jedan način da stvorite preuzbuđenog psa. Puno vlasnika želi čim prije naučiti psa nekom ponašanju Tada se dodaju/redaju naredbe, psu se ne dozvoljava da procesuira naučeno. Svi bi voljeli opoziv na zvižduk. Ali, nitko ne kreće od početka većina vlasnika kreće od sredine. Puno vlasnika želi kvalitetno “čekaj” i krasan hod uz nogu ali malo koji vlasnik posveti određeni period za rad na tome.
To se ne radi tako. Vaše brzanje i slaganje naredbi psa zbunjuje i frustrira. Dobijete psa koji ne zna kako se zove. Doslovno ne zna kako se zove.
Iza svakog uspješnog treninga stoje mali koraci. Ako odrađujemo “čekaj” tada nećemo otići 5 koraka unazad, okrenutih leđa. Psi se na to odmah kreću za vama. Prvo se odrađuje s mjesta i nagrađuje to što samo sjedi i upija. Nakon određenog broja ponavljanja (ako je pas spreman) se odmičemo korak po korak, ovisi o psu. Pas u tipu cane corso, akite će bez problema ostati i ležati dok vi odlazite dok će pas kao border collie, hrvatski ovčar puno teže izvesti ovu vježbu jer su energičniji. Teško im je ostati na mjestu.
Uzbuđenost pasa – Što nam je činiti?
Organizirajte se.
Ne mogu ovo dovoljno naglasiti. Ako se ne organizirate nećete uspjeti. Znači, pripremite dovoljno nagrada, raznovrsnih. Ako vam je pas preuzbuđen oko neke hrane tada uzmite manje vrijednu hranu. Imajte mjesto gdje vam hrana stoji, ne kopajte po torbama jer dok vi nađete “prošao voz”. Ne šuškajte, kupite jednostavnu torbicu za oko struka ili nosite jaketu s džepovima za koju vas nije briga što će se usmrdjeti.
Pazite kako vam stoji uzica dok radite sa psom. Često u treningu pas sjedne na uzicu a vi se pomaknete, pomakne se i uzica i pas ustane. Propala je vježba bez razloga. Ako imate flexi, zakočite je ali izvucite konop vani tako da izgleda kao obična uzica. Recimo flexi koja je nategnuta, a vi radite vježbu i samo se pomaknete povući će psa. I opet propala vježba. Ovo su sve sitnice koje su jako bitne. Pazite da radite na podlogama koje se psu ne kližu, da mu nije vruće ili hladno. Imajte vodu uvijek sa sobom. Pas koji jede puno nagradica će ožednjeti. Ovo je sve organizacija. I jako je bitna.
Smirite se.
Ne zato što pas osjeća nešto već jer vi brkate ako ste uznemireni, uzbuđeni ili frustrirani. Zapravo ako ste frustrirani nemojte uopće raditi sa psom.
Ne forsirajte rad.
Pet minuta kvalitetnog trening gdje je pas uspio pohvatati konce je puno bolje nego driblanje psa sat vremena. Ako niste od volje nemojte raditi sa psom, pričekajte bolji trenutak.
Ne tražite opravdanja.
Ok, razumijem da vam se ne da uvijek raditi ali ako ste nabavili psa preuzmite odgovornost. Ne izvlačite se na posao, na djecu, na vrijeme…iskreno tada niste trebali niti uzimati psa.
Nađite balans.
Puno ljudi krene s radom i tada pretjeraju. Pas se odmara u krevetiću a vlasnici traže da idu vježbati. Ovdje vrlo lako možete stvoriti kontra efekt. Pas se neće više niti odmarati jer ste mu to poremetili. Ako pas odmara pustite ga, ako je pas počeo tražiti igru tada možete odraditi trening od 3-5 min i onda mu dati igru. Ili u šetnji odradite trening.
Ne držite se istog vremenskog intervala.
Stvorit ćete naviku i pas će vas početi gnjaviti u to vrijeme. Mijenjajte vrijeme, mjesto, duljinu treninga. Podižite kriterije i vraćajte se na početak. Ljudi često podcjenjuju ponavljanje. Obično razmišljaju na način ako je pas na višoj razini pa što ćemo ponavljati. To itekako koristi i vama i psu. Jer, tada ima mjesta za napredak.
Ne pričajte sa psom.
Imate vježbu, dajite jednostavne signale, kratko i jasno da vas pas razumije. Pazite na intonaciju koja je uz tajming nagrađivanja jako bitna u treningu. Naredba neka bude različita. Sjedi i lezi nama su dvije različite riječi, no psima su dosta slične i jako je bitno da imaju drugačiju intonaciju. Ako bez veze pričate sa psom u tipu “rekla sam ti da ovako ili onako” vaš glas gubi značenje psu. Postaje šum ili poznato kao “white noise”. Često ljudi pokušavaju psu pokazati svoju sreću tako da mu jako tepaju ili mu se obraćaju na način “Tko ti je ono?! Tko?! Tko ti je ono” ili “Eno mačka!! Vidi” Ovako stvarate uzbuđenog psa koji će stalno nešto tražiti, gledati I biti napet te vas povlačiti na uzici.
Pas ne smije otići iz treninga.
Ovdje vi imate vrlo veliku ulogu jer morate poznavati svojeg psa i znati koliko on može raditi. Jer ako pas odlazi znači da mu je dosta rada ali to je samo vaša krivica. Smanjite intenzitet treninga.
Razumijevanje govora tijela je jako bitno.
Bitno je da ste u stanju prepoznati kad je dosta. Kad se može nastaviti. Ima pasa koji će gurati do iznemoglosti ali to ne znači da to i treba tako.
Pomognite psu za uspije!
Redovito vlasnici pokušavaju sa psom raditi dok on vrzma, gleda na sve strane, uz to često dahće ili pokušavaju psu davati upute dok njuška. Prvo i osnovno ako pas njuši znači da definitivno nije spreman za radi jer ili se smiruje ili jednostavno trenutno želi nešto “pročitati”. Pustite ga 10-ak minunta da odradi svoje te ga veselo dozovite i nagradite kad vas pogleda s nečim jako sočnim. Hrenovke!
Ako vam pas usred treninga spusti glavu i počne njušiti, što se događa? Događa se to da ste ga previše ugnjavili. Smanjite doživljaj. Polako.
Dok se pas vrzma, dahće dosta intenzivno, ne može ostvariti kontakt, a vi uporno ponavljate njegovo ime tada ništa ne postižete. Samo ste mu naporni i pas će se isključiti. Ništa nećete napraviti nego ga isfrustrirati. I onda opet dobijemo malog uzbuđenog lajavca.
Nije točno da je nezainteresiran! Već vi ne uspijevate postići rezultate jer birate krivo vrijeme za rad. Psu ne omogućujete da uspije.
Da bi pas imao volju za radom on mora uspjeti, pogotovo u počecima. Da bi imao volju za radom mora mu porasti samopouzdanje. Ako vi odlazite na neku aktivnost i voditelj vam svaki put daje preteške zadatke gdje se vi vraćate doma utučeni, bilo fizički ili psihički, što mislite nakon koliko ćete odustati? Nitko se nije naučen rodio pa tako ni psi. Treba im pokazati što i kako.
Vlasnik ima najveću ulogu.
Organizirati se. Znači pas je sve obavio, vlasnik je opremljen i onda se odrađuje kratki trening, neki puta samo minutu. Jer tada ste sigurni da će pas uspjeti. Završavate veselo i s igrom i idete dalje u šetnju. Možete ponoviti za 15-ak minuta. Ali nikad ne pretjerujte i ne brzajte.
Kući pas mora imati svoje mjesto.
Može biti boks, može biti kauč, krevet…taj dio je vaš. Neka mu bude zatamnjeno, udobno, mekano, sigurno. Ne ometajte psa. Ne dirajte ga u prolazu, jednostavno ostavite životinju da odmara, miruje.
Radite jako puno mentalne stimulacije.
Ovakve pse treba mentalno izmoriti. Mentalna stimulacija je vrlo bitna jer im je interesantna te ih smiruje najbitnije umara. Imate cijeli moj tekst o mentalnoj stimulaciji, proučite ga I krenite se sa psom zabavljati.
Pospremite igračke.
Psu koji je stariji od godinu dana ne trebaju igračke po cijelome stanu. Pas tada svako malo grabi, donosi i često dobije ono što traži. Ne stigne se odmoriti. Kad pospremite sve, pas će otići I odmoriti se. Dozvolit ćete recimo dva put ili jednom na dan da se igrate. Navlačenje konopa je najbolja igra. I još bolje ako to uparite s treningom.
Uskoro donosimo Goranin tekst o tome kako vježbati s psom koji je previše uzbuđen…
