Psi i ljudi žive povezano još od davnih dana. Jedni drugima pružamo podršku, međusobno se uveseljavamo i uvažavamo. Mi psima osiguravamo hranu, krov nad glavom i veterinarsku briku. Psi nama donose svakodnevnu sreću, prijatelja na kojeg se možemo pouzdati uvijek. Još uvijek nam pomažu u konkretnim poslovima. No, kad je i kako zapravo počeo naš zajednički život? Priča nas vodi u daleku prošlost sivog vuka i primitivnih naroda . Na početku evolucijskog stabla svakog današnjeg psa stoji sivi vuk. Svaka pasmina od njega potječe. Sivi vuk praotac je svih pasa, pa i najmanje pudlice ili čivave.
Razlika u izgledu između vuka i čivave je očita. No, ne i u smislu DNK, gdje su razlike tek u nijansama.
Početak suživota vuka i čovjeka
Prirodna selekcija kroz povijest nije značajno mijenjala vuka. Međutim, utjecaj čovjeka je velik. Transformacije se odvijala dugo kroz stoljeća. U dalekoj prošlosti, vukovi su se počeli približavati naseobinama primitivnih naroda. Jeli su ono što su ljudi bacali. Koristili su njihova skloništa. Za uzvrat, alarmirali su svoje domaćine kad bi osjetili dolazak nepozvanih gostiju.
Vukovi su društvene životinje i odgovarao im je suživot s ljudima. Još u dalekoj prošlosti, kad su ljudi bili lovci-sakupljači, prepoznali su korisne osobine vučjih čopora. Njihovu upornost i snalažljivost u pronalasku i lovu plijena.
Ljudi su u vukovima pronašli pouzdanog partnera. Da su živjeli zajedno, govore nam arheološki ostaci zajedno pokopanog čovjeka i vuka koji su pronađeni na brojnim lokalitetima. U Izraelu su otkriveni ostaci pomiješanih kostiju čovjeka i vuka stari oko 12.000 godina. Pronađeni fosilizirajući ostaci lubanje vuka u Sibiru, dovode do zaključka da s vukovima zajedno živimo i oko 30.000 godina. Možda je već tada počeo proces transformacije vuka u psa.
Sivi vuk – od divlje životinje do pas sa zadacima
Neovisno o tome prije koliko desetaka tisuća godina smo počeli zajednički život, znanstvenici su sigurni u to da je vuk prva životinja koju je čovjek pripitomio. U tom procesu, vuk se mijenjao. Od divlje životinje postao je pas s konkretnim zadacima.
Na osnovu onoga za što ljudi koristili pse, nastajale su pasmine. Pažljivom selekcijom određenih osobina (njuh, instinkt, snaga, brzina, itd.), psi su postali goniči divljači ili čuvari ljudi, okućnica i stoke.
Kako je naše znanje o križanju raslo, rastao je broj i novih pasmina. S vremenom pojavile su se i pasmine bez konkretnih zadataka. Umjesto da budu goniči ili čuvari, postali su kućni ljubimci.
Današnji pas punopravni član domaćinstva
No, kad se njihova primarna zadaća u našem životu počela mijenjati, odnosni kad je njihov izgled postao važniji od funkcije, psi dobivaju i novi izgled. Prvobitni psi razlikuju se od današnjih. Koncem 19. stoljeća, a posebno tijekom 20. stoljeća postavljeni su strogi standardi prema kojima se definira idealan izgled psa neke pasmine. Psi dobivaju rodovnice, a proces uzgoja preuzimaju uzgajivači.
Današnji psi postali su punopravni članovi domaćinstava. Spavaju u našim krevetima, odmaraju se na našim foteljama, nose odjeću i jedu ukusnu hranu. No, gube znanja koja su im nekoć trebala za opstanak u divljini. Nekadašnji pas sam se znao pobrinuti za večeru. Danas je ipak važnije znati donijeti daljinski upravljač ili nešto iz hladnjaka.
Psi i danas žele biti korisni i obavljati poslove. Za obavljene zadatke, očekuju nagrade. To je prilika da svoje pse naučite brojnim korisnim poslovima.
