Rođendan pa još deseti! Kaže S – joj, pa to je puno, stalno nešto skače oko mene, provjerava dišem li dok spavam, pregledava da me nešto ne boli, a onda dan nakon rođendana ona sama jedva ustane iz kreveta jer ju je ukočilo… No, da vam odmah kažem nešto važno – ovo mi je bio već četvrti najbolji rođendan u životu! I hvala svima što ste mi čestitali i zaželjeli da S i ja što duže budemo zajedno.
Mesna torta – jednostavna, a fina
A sad – rođendan. Tortu 🎂mi je na kraju napravila nona jer je općepoznato da ona obožava kuhati, istraživati recepte i smišljati nova jela. Tako su ona i S osmislile i ovu moju tortu, kažu jednostavno, a ja dodajem – fino. Puretina, krumpir, batat, mrkva, jaje, hrenovka. Puretina se malo zapeče i doda jaje, dok se ostalo, bez hrenovki, kuha, a onda se u to ubace i meso i jaje. Hrenovke se skuhaju posebno.
Kad je sve dovoljno mekano i prohladi se, ubacite u kalup i lijepo zagladite jer meni je stalo do estetike, a sigurno i vašim dlakavcima. Kad se sve do kraja ohladilo, hrenovke narežite na tanke ploške, ukrasite njima tortu da bude lijepa i dekorativna, sirovu mrkvu naribajte na veće komade i njime napišite broj godina. I eto torte. Za desert je bio ostatak hrenovki i jogurt. Jogurt obožavam i jedem ga svaki dan. Iako su količinu odredile otprilike, bila mi je taman i baš sam se fino najela.
Homemade ogrlice i Coco Chanel
Kad su darovi u pitanju, najviše volim kidati listove knjiga, ali budući da je S ovisnik o čitanju i knjigama, ipak mi nije dala knjige, nego mi je kupila još jednog plišanca. Obožavam plišance, pogotovo kad ispuštaju zvukove. Stoje mi u velikoj plastičnoj kutiji pa ih ja vadim kako mi se koji sviđa. Ove godine S se bacila i neke nove projekte pa sam dobila nešto iz njezine i nonine kućne čarolije – homemade prostirku (koju S uporno zove dekica) i čak 3 ogrlice. Ogrlice su unikati pa sam totalna faca, a jednu sam već isprobala na izletu u Kamačnik i jako mi pristaje uz ovu crnu dlaku.
Kad sam se pogledala u ogledalo, shvatila sam da je slavna Coco imala pravo – nitko nije mlad poslije 40. godine, no neodoljivi možemo biti bilo kada! Pa sam tako neodoljiva krenula prema Vrbovskom, gdje smo se trebale naći s mojom ekipom. S me je gledala tako lijepu pa se i ona prisjetila Coco, poljubila me u glavu i rekla, Galo, fkt ona ima pravo – dakle, ako želimo ono što nikada nismo imale, ja moram raditi ono što nikad nisam radila.
Rođendan, prijatelji i parti
U Vrbovskom su me čekali moji prijatelji Smurf i Reuben. Znate Reubena, taj me dečko malo zna živcirati jer se stalno nešto smije i veselo skakuće kao da je upravo dobio na lotu. Smurf mi je postala najbolja prijateljica, iako to nikad ne bih priznala toj jako cool Irkinji. Čak sam u jednom trenutku bila toliko umorna da sam naslonila glavu na Smurf i ona mi je bila prava podrška, hm ili podloška.
Uglavnom, malen je to parti bio, S i ja ne volimo baš gužvu ni buku, možda je falilo malo muzike u pozadini, ali bili su na partiju oni koji su trebali biti. Dobila sam još dva plišanca, jednog žutog, jednog smeđeg, naravno isto sviraju, pa antikrpeljnu ogrlicu da me ne zaskoče ti mali gadovi na nekoj livadi pa neke fine papice od bizona i bundeve i od prepelice 😋I dobila sam puno maženja i osmijeha, a svi znamo da je to ipak najvažnije.
Dok su se tri naše dvonožne gostile, nisu zaboravile ni na nas pa smo Smurf, Reuben i ja probali ćevapčiće, pljeskavice i kotlete, krumpiriće, tikvice… Sve u svemu, baš sam se najela raznih delicija.
Lako za rođendan, jednostavno živite život!
Na kraju ću vam malo pametovati, ipak sam upravo proslavila deseti rođendan pa mogu, vi kažete da se računa puta sedam, a ja kažem da se računa samo ono što imaš u srcu. Od kad sam spašena iz pakla stadiona u Kini, meni je svaki dan – poklonjeni dan. Dugo nisam shvaćala da život može biti ležanje na kauču umjesto na betonu, maženje i tepanje umjesto deranja i batina, trčanje za svoj gušt umjesto trčanje u krug po naredbi da bi netko na meni zaradio, fina papica dva puta dnevno umjesto kruha, vode i dopinga, moja kuća umjesto mog betonskog zatvora, moji dlakavi prijatelji umjesto mojih dlakavih konkurenata, moji ljudi umjesto moji gazde…
Život je lijep, vjerujte meni koja sam svašta prošla, uživajte u svakom trenutku jer baš svaki je dragocjen. Budite kao ja – kad vidim da je vani kiša, krenem pa odustanem i tako nekoliko puta jer me kiša prestraši. Ali kad konačno S i ja izađemo na tu kišu, onda trčimo i plešemo u našim kabanicama i smijemo se jer nam nije jasno zašto nismo ranije uživale u kapljicama na našim njuškicima! Zapamtite – baš te sitne kapi, e, to je neprocjenjivo, kao što bi rekli u reklami!
