Belgijski ovčari Belva i Zen licencirani su potražni psi Mije Franjkovića i Lane Tadejević. I psi i vlasnici pripadnici su Javne vatrogasne postrojbe grada Rijeke.
Služba je spojila, a strast prema psima dodatno zbližila Miju i Lanu. Sa svojim psima skrasili su se u Fužinama. Prostranstvo Gorskog kotara idealno je okruženje za život ovog para koji je fokusiran na obuku potražnih pasa koji, poput terapijskih, obavljaju važne zadaće u našim životima.
Belgijski ovčari 2-godišnja Belva i 6-godišnji Zen
Zahvaljujući svojim vodičima, dvogodišnja Mijina Belva i šestogodišnji Lanin Zen u svakom trenutku mogu krenuti u potragu za unesrećenima. U proteklih godinu i pol, otkako su u službi riječkih vatrogasaca, njihovi potražni ovčari nisu imali posla. Neka tako i ostane.
Potražni psi pomažu nakon turskog potresa
Potražni psi imat će vrlo važnu ulogu – u ruševinama će tražiti i locirati preživjele i tako izravno sudjelovati u spašavanju ljudi nakon potresa…. VIŠE NA POVEZNICI
“Vatrogasna služba prva izlazi na teren u slučaju urušavanja. S njom idu psi. Jedan potražni pas na ruševini može biti učinkovit koliko i 20 obučenih spašavatelja. Pas je najpouzdaniji je “alat” u potrazi za zatrpanim osobama”, kaže Lana.
Obuka potražnih pasa dug je proces. Traži puno ljubavi, strpljenja i odricanja vodiča. Lana i Mijo najbolji su primjer potpune posvećenosti radu sa psima. Bez treninga pseći njuh i sluh, njihova radna energija i snalažljivost u svim uvjetima neće biti od koristi. U potrazi za nestalima svaka je minuta važna.
Licencu vodič i pas obnavljaju jednom godišnje. Drugim riječima, obuka potražnog psa svakodnevni je proces koji nikad ne završava.
“U radu sa psom važno je pronaći pravu mjeru. Previše rada umorit će psa i nećemo doći do rezultata. Premalo rada opet nije dobro. Rad se zapravo svodi na igru, u kojoj se psu skrivamo. Postavljamo mu zamke, poput poslastica, s kojima mu želimo odvratiti pažnju od glavnog cilja. Potrage za zatrpanom osobom. Igra traži ležernost. Napetost i nestrpljivost vodiča, pas će osjetiti i postat će nesiguran. To znam iz iskustva. Obuka potražnog psa u isto vrijeme je težak i lijep posao. Ali kad čovjek nešto voli, kao što Lana i ja volimo rad sa psima, ništa mu teško nije”, kaže Mijo.
Povjerenja između psa i čovjeka
Lana posebno ukazuje na važnost razvijanja potpunog povjerenja između životinje i čovjeka. Ona je ključ uspjeha obuke potražnog psa.
Pas i vodič moraju postati jedno. Pas gubi samopouzdanje kad mu vodič ne vjeruje i tu nema napretka.
“Ima i onih loših dana, kad pas niti i iz trećeg pokušaja neće locirati osobu. Vodič i taj neuspjeh mora staloženo prihvatiti i motivirati psa, da će drugi puta biti bolje. Ima i onih suprotnih situacija, u kojima će pas motivirati vodiča. To je onaj ljepši dio obuke”, dočaravaju Lana i Mijo.
Sa svojim psima najčešće rade na poligonima u Šapjanama i Karlovcu.
“Važno im je promijeniti ambijent i scenarij igre. Psi su lukave i pametne životinjice koje memoriraju velike količine podataka. Na poznatim lokacijama, koliko god bili kreativni u postavljanju zadataka, pas će nadmudriti instruktora. Ne smijemo se dovesti u situacije da psi igru znaju napamet. Zbog toga sam s Belvom počeo trenirati i u našoj vatrogasnoj postrojbi u centru, kako bi joj situaciju zakomplicirao dodatnim preprekama. Gradska buka poslužila je za odvlačenje pažnje i time otežava njezinu potraga”, tumači Mijo.
Belgijski ovčari nisu kućni ljubimci
Smatra se da su potražni psi u naponu snage od četvrte do sedme godine. Zen je šestogodišnjak. Lana kaže da će godine u penziju. Zamijenit će ga udomljena dvomjesečna Pia. To je sad već treći pas kojeg će obučiti Mijo i Lana.
Pija je u njihov dom u Fužinama stigla prije neki dan. Pitamo ih zbog čega su se ponovno odlučili udomiti psa iste pasmine.
“Znam da ovo može zvučati krivo, ali belgijski ovčari nisu kućni ljubimci, iako to mogu biti. Prvenstveno je radni pas koji traži veliki angažman vlasnika. Nije samo u pitanju fizička aktivnost, već mentalna. Belgijski ovčar prvenstveno očekuje od svog vlasnika da ga umori u mentalnom smislu. Kad se umore postaju najbolji psi na svijetu. Ali to nije lako, to su psi velike energije koju osjetimo svakog jutra oko šest kad počne njihovo lupanje s padelama. Ili kad nas guraju svojim njuškicama i poručuju ‘demo u šetnju, vrijeme’. Imaju svoje unutrašnje satove, ali problem je u tome što odmah žele sve: i hranu, i šetnju, i igru… To je jedan golemi nalet energije s kojim se budiš svakog dana. Ali ljubav pobjeđuje”, dočaravaju Mijo i Lana, oboje vatrogasci u duši i kolege Davida Marota o čijem smo border collieju već pisali.
Pametni psi, čija volja za učenjem nikad ne prestaje
Mijo je dugo je razmišljao o tome da se priključi K-9 timu, posebnoj službi sačinjenoj od vatrogasca vodiča i potražnog psa. No, nije imao psa. Doznao je da se u Osijeku poklanjaju štenci kvalitetnog legla. Udomio je Belvu, mješanku belgijskog i nizozemskog ovčara, i jednom psići osigurao siguran i lijep život.
Lana je pak oduvijek maštala o psu koji će biti u službi vatrogasne postrojbe. Kaže da se karakter belgijskog ovčara pokazao najprikladnijim za vatrogasnu službu. To su pametni psi, čija volja za učenjem nikad ne prestaje. Za njih je posebno karakteristično i to da se snažno vežu za vlasnika.
Mijo i Lana danas su jedan drugome velika podrška u svemu što rade. A dijele jednaku strast prema svom vatrogasnom pozivu i obuci potražnih pasa, što traži velika odricanja i podršku partnera.
Šapjane Centar za obuku vatrogasnih K-9 timova
Vatrogasno vježbovni centar u Šapjanama u listopadu 2020. postao je prvi Centar za obuku vatrogasnih K-9 timova u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvih centara važno je zbog toga što u akcijama potrage i spašavanja unesrećenih osoba psi imaju posebnu ulogu. Njihov vrlo razvijeni njuh, istančani sluh, sposobnost snalaženja u mraku, izdržljivost i prilagodljivost pokazali su se kao neprocjenjivi i nastojanju pronalaska nestalih, izgubljenih ili zatrpanih osoba. Zahvaljujući svojim izvanrednim sposobnostima, psi mogu skratiti vrijeme provedeno u potrazi, time povećavajući izglede da će nestala ili zatrpana osoba biti pronađena živa. Stručnjaci procjenjuju da jedan tim pasa može biti jednako učinkovit kao dvadesetak obučenih spašavatelja u akcijama potrage za nestalim ili zatrpanim osobama.
