„Planina nas je podarila s najboljim mogućim vremenom i toliko sam sretan da vam to ne mogu opisati! Uspjeli smo!“ Planina, odnosno prijevoj, je Kvænangsfjellet, a o njoj govori Hrvoje Jurić koji sa svojim četveronožnim ljubimcima električnim biciklom s prikolicom putuje od Osla prema Nordkappu. Put je dug 2.500 kilometara, a od Nordkappa ih sada dijele dani.
Kvænangsfjellet izaziva strahopoštovanje
– Kvænangsfjellet je s razlogom bila jedna od najtežih dionica ovog projekta, a strahopoštovanje prema ovom prijevoju i ovoj planini imam jer me 2016. naučila koliko sam zapravo malen kad je priroda u pitanju, objašnjava Hrvoje. – Ovdje sam imao prvi i na sreću jedini susret s toliko jakom snježnom olujom da me doslovno bacila s bicikla. Strašan je to bio osjećaj, pogotovo kad sam na svoje oči vidio snježni zid koji ide prema meni. Tad sam zagrlio bicikl, desnu nogu nekako uglavio u ramu i čekao.
Hrvoje, Ena i Max – arktička avantura!
Hrvoje Jurić kreće prema Norveškoj gdje će na električnom biciklu s prikolicom te sa psima Enom i Maxom proći put od Osla do Nordkappa. VIŠE NA POVEZNICI
Sekunde u kojima vam život prolazi ispred očiju, ali doslovno svaki trenutak. Koliko je zaista trajalo, ne znam. Iskreno, osjećao sam kao da traje satima, a možda je trajalo tek minutu ili dvije. Kad je otišlo, oko mene je bio spokoj. Pun snijega, koji je našao put i iznutra odjeće, ustao sam i gledao gdje je bicikl.
O tom je događaju pisao u svojoj drugoj knjizi “Cestom leda do kraja svijeta”, koja je dnevnički zapis sa zimskog Nordkappa 2016., a Jurić je imao više od 90 promocija te knjige po cijeloj Europi.
Do Nordkappa još 240 km
– Kvænangsfjellet nije tek lagana vožnja biciklom po prirodi. Da je bila ikakva naznaka da se nevrijeme ponovi, odmah bih se okrenuo i spustio dolje. Jednom sam prošao snježnu oluju (tj. ona kroz mene) i mislim da se druga prilika ne dobije tako često, dodao je Jurić. – Nakon današnjeg dana ostaje nam još 240 km do Nordkappa.
Hrvoje, Ena i Max krenuli su iz Osla, a detalje o putovanju Arktičkim krugom možete pratiti i na njegovoj stranici Giant World Tour by Hrvoje Jurić, na kojoj Hrvoje redovito objavljuje. „Vani sunce cijeli dan, a brada i brkovi se lede. Krajnji sjever Norveške nam želi dobrodošlicu“, jedna je od njegovih objava, vrlo često duhovitih, uvijek ohrabrujućih.
Posebno je lijepo vidjeti koliko je nepoznatih ljudi ovaj trojac susreo, mnogi od njih pomoći spremni potpunom neznancu i dokazati da ljudskost ne umire, baš obratno, naiđeš na nju kad joj se možda najmanje nadaš.
Ena i Max i dalje uživaju
Sve nas zanima kako su Ena i Max, Hrvojevi vjerni suputnici, ali ne moramo brinuti. Oni su jako dobro.
– Dolje imam prijatelja s kombijem. U slučaju da je loše vrijeme, zovem i dolazi po nas. Isto to imam i nakon Alte, na drugoj dionici, u slučaju da se dogodi nešto loše na Senalandetu. Ako sam ja odlučio ovo raditi, njih dvoje ne moraju ispaštati za moje lude ideje. Sigurnost prije svega.
Evo još malo crtica iz života ovog inspirirajućeg trojca:
– Ena je pas koji je vrlo svojeglav i neće uvijek slušati, pogotovo kao Max, ali nešto je posebno kod nje. Kad god imam teške trenutke, ona kao da to osjeti. Tad jednostavno dođe do mene, nasloni glavu ili na bilo koji način pokaže da je tu. Kao da razumije kroz što prolazim, objašnjava Hrvoje. – Max je nekad baš blesav pas, jednom je na đakovačkom korzu lajao na konja od slame i to je zapravo prvi puta da sam ga čuo da laje.
Jednako zbunjeno Max je reagirao i u jednom od njihovih norveških prenoćišta, kad ih je u hodniku dočekao preparirani ris.
Sam, ali uz Enu i Maxa nikad usamljen
Dakle, Kvænangsfjellet pozdrav, Ena, Max i Hrvoje uskoro će stići do Nordkappa. Nije bilo lako, temperature su često u debelom minusu, uz to praćene vjetrom, snijegom, ledenom kišom. No, Hrvoje je na sve bio spreman:
– Ljudsko tijelo je mašina i može raditi daleko iznad svojih mogućnosti, ali sve do jednom. Ja sam to nekoliko puta iskusio i shvatio koliko je to (dugoročno) loše. Zato idemo ovako, ovim tempom. Nikad nisam toliko često i toliko dugo uzimao odmora na putovanju, ali ako ništa, za Enu i Maxa mora netko biti priseban.
Podsjetimo, cilj Hrvojevog putovanja je testirati električni bicikl u ekstremnim uvjetima, ali i snimiti materijal za dokumentarni film te fotografije za fotoknjigu. No za sve one koji se možda pitaju – što mu je to trebalo, odgovor je zapravo jednostavan:
– Čini mi se da je ovaj moj Nordkapp konačan put i terapija da neke stvari konačno pustim i nastavim dalje. Sam, ali uz ovo dvoje nikad usamljen.
Fotografije: Hrvoje Jurić
