Cher, mješanka tornjaka koja je dobila svoju knjigu

Cher, mješanka tornjaka koja je dobila svoju knjigu - Volim pse
Podijelite objavu
„To nije pas, to je Cher!“ naslov je četvrte knjige Mirte Mataije, koju je posvetila njihovoj kujici: Knjigu sam joj posvetila zato što smatram da u životu treba pričati lijepe priče. Ima puno lijepih priča, a povezanost između čovjeka i psa definitivno je jedna od njih.

„To nije pas, to je Cher!“ Ne, ne „do you believe in life after love“-Cher, nego jedna sasvim druga. Cher iz našeg teksta je pasica o kojoj je njezina Mirta Mataija napisala knjigu. Mirti to nije prva knjiga, ali jest prva o psu.

O Mirti Mataiji i njezinom suprugu Goranu Zaborcu već smo pisali, kada su promovirali njihov dokumentarni film Dom za zauvijek, o volonterkama koje su svoj život posvetile brizi o napuštenim zanemarenim, zlostavljanim i odbačenim životinjama. Ovoga, pak, puta, s Mirtom razgovaramo o njezinoj upravo tiskanoj knjizi „To nije pas, to je Cher“!

Cher svakodnevicu ispunila ljepotom

To nije pas, to je Cher! Vaša je nova, četvrta knjiga. Tko je Cher i čime je to zaslužila da joj posvetite cijelu jednu knjigu?

– Cher je naš pas. Ona je mješanka tornjaka i naš prvi pas. Sjećam se da nam je jedan čovjek bio rekao: sada ste „ljudi sa psom”. To je velika promjena, ali promjena koja svakodnevicu ispuni ljepotom. Kad smo je Goran i ja našli napuštenu kao štene, nabrajali smo sve razloge zašto je ne možemo zadržati, iako smo odmah znali da će ostati s nama. Tako je i bilo. Ostala je i zajedno smo već trinaest, zapravo skoro četrnaest godina.

Knjigu sam joj posvetila zato što smatram da u životu, kako privatnom, tako i javnom treba pričati lijepe priče. Javni prostor je „zatrovan” negativnostima i crnilom, a takva je i suvremena umjetnost, konkretno književnost i filmsko stvaralaštvo. Nedostaje ljepota, a svi imamo potrebu za njom, kao i za ljubavlju, toplinom i općenito iskustvima koje nas oplemenjuju i približavaju ideji čovjeka. Ima puno lijepih priča, a povezanost između čovjeka i psa definitivno je jedna od njih.

Obećanje Cher da će imati svoju knjigu

Kako ste dobili ideju za knjigu?

– Ideja za knjigu došla je tijekom jedne šetnje ovog ljeta. Bilo je jako vruće, a Cher je imala problema sa zadnjim nogama i teško je ustajala i hodala. Tijekom te šetnje jednostavno je legla u travu i nije mogla dalje. Meni je taj trenutak bio dramatičan i jako emotivan jer, iako sam svjesna njezinih godina, sve mi je to nekako došlo previše naglo. To su situacije koje vas podsjete na prolaznost i natjeraju da se fokusirate na ono bitno, a najbitnija od svega, mislim da je ljubav. Zapravo, njezini problemi s nogama su počeli naglo. Jedan dan smo bili na vrhu planine, a sljedeći se više nije mogla popeti po stepenicama.

Tako, dok smo sjedile na toj livadi, ja sam joj počela pričati zgode iz njezinog života prisjećajući se svih njezinih nestašluka i koliko je, kao pravi predstavnik svoje vrste bila i još uvijek jest svojeglava. Pomislila sam da bi to bila dobra tema za knjigu i obećala sam joj da će imati svoju knjigu u kojoj će biti glavna zvijezda kao što je i u životu sama sebi bila glavna zvijezda.

Nesiguran svijet stvaranja

Prije „Cher“, napisali ste knjige Grad, Put u planine, Težnja za slobodom. Uz to, snimate sa suprugom Goranom Zaborcem dokumentarne filmove, pisali smo o Domu za zauvijek, pišete i objavljujete priče, pišete i blog Čašica matematike te šećete psa iz azila. Otkuda toliko raznih interesa? I prevladava li nešto od toga?

– Književnost i film se kod mene nadopunjavaju i isprepliću. Na temeljnoj razini i jedno i drugo predstavljaju pričanje priča. Neke priče mi je lakše ispričati kroz knjige, a neke kroz film. Filmove radim sa suprugom Goranom koji je izvrstan snimatelj i on daje vizualnu komponentu našim pričama.

Što se Čašice matematike tiče, ja sam završila studij matematike i informatike u Rijeci, a na Matematičkom odjelu PMF-a u Zagrebu stekla sam zvanje magistrice znanosti. Tako da je matematika oduvijek dio mojih interesa. Ja je doživljavam kao ono što daje strukturu. Svijet bez matematike bio bi kao tijelo bez kostiju, ne bi bilo strukture. U visokom obrazovanju sam radila dvadesetak godina kad sam shvatila da društvu moram vratiti više nego što je to bilo moguće kroz predavanja i sustav. Dala sam otkaz i uz Goranovu podršku krenula u nesiguran svijet stvaranja.

Cher, Pepino, Milo…

No, nije Cher jedini pas u vašim životima. Tu je i Pepino, udomljen iz azila…

– Pepino je bio moj ljubimac u azilu. Naše poznanstvo je počelo tako da je režao na mene, ali dvije, tri hrenovke i jedna šetnja to su promijenile. Onda smo s njim išli na izlet na Snježnik, pa je došao na vikend…. Tako… Mislim da svako biće zaslužuje da bude voljeno. Ljubav oplemenjuje svakoga, a svijetu daje i smisao i smjer.

Čekajte, a kako se u to uklapa Milo?

– Ha, Milo… Naš Milo. Volim reći da Milo bolje razumije život od mnogih filozofa. Njemu je dijagnosticirano proširenje jednjaka koje mu je ugrožavalo život. Jedino rješenje je bila skupa operacija u Austriji kojom bi mu se donekle popravilo stanje. Ne skroz jer je to nemoguće, ali značajno. Skupljen je ogroman novac i to su „odradile” Diana Primožić i Nina Rosić, inače protagonistice našeg filma Dom za zauvijek. To je jako rizična operacija i šanse da je preživi bile su 30-50 %. Milo je preživio i to ne jednu, nego dvije operacije. Preživio je i toplotni udar ovoga ljeta. Taj psić jednostavno želi živjeti, gledati ovaj svijet i šetati po prirodi. Sretan je što je dobio priliku za to i tu priliku koristi najbolje što može. Pa onda njega usporedite s crnilom koje prevladava u suvremenoj umjetnosti i shvatite da ćete radije provesti vrijeme s njim. Inače, Milo je k nama došao „na oporavak nakon operacije”. Naravno da je ostao.

Pas uđe u naš život onda kad nam treba

Nedavno ste napisali priču o vilenjacima koji „su na svojim lakim krilima donosili drhtaj i ushit i iznenadnu radost“. No ne čini li vam se po tom Vašem opisu da su zapravo psi naši pravi vilenjaci?

– Da, možete i to reći. Vilenjaci u mojoj priči simboliziraju podsvjesni um, onaj koji upravlja našim životima, koji je odgovoran gotovo za sve naše reakcije, emocije i misli, u kojem imamo pohranjenu svoju istinu o svijetu. Ono što posadimo u podsvijest, to određuje naš dan. Zašto je onda ne njegovati poput cvijetnjaka? Vilenjaci mogu prevariti kauzalnost i usmjeriti naše živote u potpuno drugačijem smjeru. Velika moć leži u podsvijesti. Kad bi ljudi bili toga svjesni, pazili bi kojim sadržajima se izlažu. Svijet oko nas slika je naših misli. Ne može se promijeniti svijet ako se ne promijene dominantne misli.

Od pasa možemo o tome učiti i mislim da svaki pas uđe u naš život onda kad nam treba. Cher, na primjer, ona je strašno tvrdoglava i uporna, a meni je upravo ta osobina, tj. upornost uvijek nedostajala. Pepino voli disciplinu i ušao je u naše živote nakon što sam godinama Goranu govorila da ako želim uspjeti, moram razviti disciplinu.

Za kraj dodajmo da je knjigu „To nije pas, to je Cher!“ za sada moguće kupiti preko web stranice Mirta i Goran ili mailom na v1travelcorner@gmail.com

Mirta i Goran dogovaraju i druge kanale prodaje pa je najbolje pratiti njihovu FB stranicu na kojoj objavljuju sve novosti.

Foto: privatni album, Mirta Mataija i Goran Zaborac

Najnovije

Naši partneri

Prijavite se za bilten

Prvi čitajte inspirativne priče o psima i ljudima