Nives Madunić Barišić Osječanka je koja živi u Zagrebu književnica je, dramaturginja, urednica, književna kritičarka mama dvjema djevojčicama i „mama“ jednom „totalno prosječnom“ psu, Melkioru. Nives piše igrokaze, romane, pripovijetke… Njezin novi roman, uzbudljiva noir avantura Utrka s vremenom, odnedavno je u knjižarama, a nova je to avantura već poznatog psećeg detektiva Melkiora, erdel terijera. A tko je detektiv Melkior? Pa, najbolje je da se predstavi sam:
Ja sam detektiv. Pravi. Dugogodišnji. Svjetskoga glasa. Prohodao sam Europu rješavajući najrazličitije slučajeve. Neki od njih bili su vrlo opasni. Moj izgled nije osobit. Zato se ne volim gledati u zrcalu. Imam prilično nesimpatičnu njušku klasičnog sivo-smeđeg terijera s malim, glupim repom i dva vrlo čupava uha. Kada pada kiša, moja se dlaka potpuno uskovrča. To najviše mrzim. Toliko sam prosječan da mi moj izgled pruža najveću moguću zaštitu. Svi misle da sam obično pseto, neugledni ljubimac neke usamljene gospođe i nitko me ne primjećuje. Ja, naravno, posjedujem brojne nevjerojatne sposobnosti. Prva od njih je sposobnost ljudskoga govora. Nije da se hvalim, ali znam govoriti, ni više ni manje nego točno dvanaest jezika. Vrhunac je vjerojatno to što razumijem govor jednog vrlo malog indijanskog plemena, poznatog pod imenom Jato kišnih ptica. Proboravio sam kod njih jedno krasno ljeto i tada su mi nadjenuli ime Kudravi koji govori. Majstor sam borilačkih vještina, odlično plivam, vrlo dobro glumim i prerušavam se, rođeni sam tragač, a izvanredan njuh naslijedio sam od šukundjeda. Uspješno pronalazim izgubljene ili ukradene predmete, osobe, pa čak i sjećanja, misli i uspomene ako je potrebno. I ako mi dobro plate. (Ulomak iz knjige Tajna čokoladnih bombona).
Psi su odani i kad mi nismo najbolji
Psa koji govori možda i nije tako teško naći u knjigama za djecu i mlade. Ali pas – detektiv, to je jako zanimljiv koncept. Detektiv Melkior i to erdel terijer, kako ste mu odlučili dati tako važnu ulogu?
– Psi imaju nevjerojatne sposobnosti. Kao prvo vole nas ljude, odani su nam i onda kada mi baš nismo najbolji. Uz to imaju sjajan nos. Svi znamo da su sposobno pronaći nestale osobe i predmete bolje od svih drugih. Psi su inteligentni i da mogu govoriti ljudskim jezikom, vjerojatno bismo mogli učiti od njih. Sve su to razlozi zašto sam Melkioru dala ovako velike moći jer on je i detektiv i čarobnjak.
Vaša nova knjiga Utrka s vremenom odnedavno je na policama. Detektiv Melkior ponovno istražuje. Je li istina da je to najuzbudljivija avantura Melkiora, Grete i Tare nakon Tajne čokoladnih bombona?
– Najnovija avantura psa Melkiora, mačke Grete i djevojčice Tare doista je utrka, važan je svaki detalj, mnogo je pretvaranja, mnogo lažnih tragova, a u pitanju je sudbina svijeta. Neki jako loši ljudi pokušavaju se domoći čarobne knjige koja onome koji ju posjeduje daje nezamislive moći. Naime, onaj tko uzme tu knjigu u ruke, može poželjeti da se njezin sadržaj promijeni u skladu s onim što želi saznati. Tako gospođa Julijana želi u knjizi pročitati recepte za kolače kakve nitko nema, a zlikovac kojemu Melkior mora stati na kraj, želi u knjizi pročitati kako da osvoji svijet. Osim toga, gospođa Greta, Melkiorova prijateljica, oteta je i život joj visi o niti. Ova knjiga puno govori i o prijateljstvu, odanosti, i željama koje ponekad mogu biti i opasne.
Detektiv Melkior i rovke, vrapci, svrake, mravi, gliste…
Imate li Vi psa, zašto baš pas, a ne neka druga životinja, mačka, vjeverica, miš…? Ili su za to možda zaslužne Vaše djevojčice?
– Ciklus knjiga o Melkioru, a do sada ih je izašlo pet (Tajna čokoladnih bombona, Lunapark, Mrak ili strah, Dlakava ljubav i Utrka s vremenom), pun je životinja, ne samo pasa i mačaka. Tu su i miševi, krtice, rovke, vrapci, svrake, mravi, gliste i zmije, leptiri. Ja volim životinje. Premda trenutno u mojemu stanu živi mačak Jura (koji je sporedni junak u Mraku ili strahu i Dlakavoj ljubavi), imala sam nekoliko pasa tijekom života. Jednoga jutra otac mi je donio dva malena psića koje je pronašao bačene u kanal pored ceste. Pošao je na posao i sažalio se nad njima. Bili su to Bingulica i Aja. Imala sam i divnoga njemačkog ovčara. Psi su dio mojega života i nakon Jure, sigurno će u moj život ušetati ponovno neki pas.
Život pun mašte
Pišete knjige za djecu i mlade. Čini li mi se ili je to danas prilično zahtjevno, djeca danas zaista mogu doći do svih mogućih informacija, nije ih lako zainteresirati u „uvući“ u knjige? Kako vama uspijeva?
– I ja sam kao dijete voljela dinamične i maštovite knjige. Nisam voljela da me netko odrastao savjetuje i objašnjava mi kako i što trebam misliti i raditi. Toga se i ja sada, kao književnica, jako čuvam. Ako i želim nešto poručiti djeci, činim to na zabavan način. Moji čitatelji vole napetost koju im moji krimići daju. Mislim da time uspijevam za čitanje otkinuti taj komadić vremena svoj sili digitalnih sadržaja koje djeca obožavaju.
Književnica ste, dramaturginja, urednica, književna kritičarka… Ima li nešto što prevagne na vagi „na kraju dana“?
– Umor? Da, umorna budem, ali kada čovjek voli svoj posao, a ja volim pisanje i na radiju i u knjigama i časopisima, onda mu je sve nekako lakše. Moj život je pun mašte i igranja i to mi olakšava sve ostalo. Ali ako me pitate što najviše volim biti od svega ovoga, onda je odgovor: spisateljica jer tada biram u kakvom svijetu i u kojem prostoru želim biti. Jednostavno otvorim svoje računalo i krenem na put koji sama stvaram.
