Glavni likovi ove priče su Berta i Blaž, naravno, ali krenimo od kraja… Iako je po struci profesorica psihologije i magistrica ekonomije, već više od 20 godina poslom vezana uz medije, PR i marketing, svi koji Riječanku Barbaru Udovičić Papeš osobno poznaju, vjerojatno će je najprije definirati kao ljubiteljicu životinja, ponajprije – pasa. Engleski buldozi njezina su „subspecijalizacija“, još od kad je u njen život ušetao prvi buldog, Božo, pa do Berte i Blaža koji danas stoluju u njihovom trsatskom domu.
– Prastari su, ne želim uopće govoriti o tome koliko imaju godina, od sad brojimo unazad. Životni vijek im je, zapravo, i jedina mana, žive kraće od drugih pasmina. Nakon njih ću uzeti kornjaču, nikako se ne nosim s tim odlascima, a vrijeme proleti, ja ih još uvijek, referirajući se na Božića, zovem „bebe“. Inače su, obzirom na dob, sjajno – da Blaž nije osijedio i malo oglušio, mogli bi proći i za puno mlađe.
Neponovljivi Božo
Barbara, što je to u engleskim buldozima?
– A ma SVE! Oni su klaunovi među pasminama pasa. Imaju karakter toliko složen, pun kontradikcija i posebnosti, da im je nemoguće odoljeti. Izvanserijski su tvrdoglavi, a, istodobno, beskrajno nježni, maze su, ali i menefregisti… Ukratko, prave male „osobice“. Nemojte ni pomišljati na buldoga ako ste hiperaktivni i želite da vas on prati u nekim outdoor aktivnostima, još manje ukoliko želite psa koji dolazi „na zapovijed“ – puno je ovčarskih i drugih radnih pasmina koje trebaju i žele takvu interakciju sa svojim čovjekom. Buldog je pas za razgovore i pregovore i to takve da ćete, ukoliko svoje vještine pregovaranja niste uzdigli do velemajstorstva, najčešće izgubiti. Imaju i čitav niz specifičnosti koje se tiču njihova zdravlja, definitivno ih ne bih preporučila nekome tko nije verziran u pasmini. Konačno, možda i najvažnije, treba se dobro informirati o uzgajivaču – štanceri i „crno tržište“ uništili su već mnoge pasmine, izbor mora biti samo ili odgovoran uzgajivač ili udomljavanje psa iz azila. Sve isprike, tipa, „ne treba mi rodovnica jer ionako neću ići na izložbe“ čavao su u lijes zdravlja svake pasmine.
Moram spomenuti i Božu, pravu legendu i zvijezdu…
Uskoro će biti 10 godina kako ga nema, a ja taj njegov odlazak još uvijek nisam odradila kako treba. Božo je bio moj prvi buldog i, iako sam čitav život živjela sa psima, on me je definitivno zaljubio u ovu osebujnu pasminu, a svojim je nevjerojatnim dogodovštinama doslovno još za života ušao u legendu… Neponovljiv.
Berta i Blaž – dvoje dlakavih spasitelja
Svemir sreće, tako zovete Bertu i Blaža. Kako su ušetali u Vaš život?
– Nakon Božićevog odlaska, čvrsto sam si obećala da više nikad nećemo imati samo jednog psa. Otegotna je okolnost što je žalovanje za ljubimcem socijalno neprihvatljivo pa vas još smatraju i malo „ćaknutim“ ako iskreno, nepatvoreno tugujete. Tako su, prvo Berta, a onda nakon dva tjedna i Blaž, došli doslovno kao Spasitelji. Sigurna sam da su oboje, a Berta posebno, znali koji je njihov zadatak. Skrenuli su nam misli sa žalovanja, tako da nam je Berta redekorirala interijer – pojela sve stolice, štokove, o jastucima da i ne govorimo… uglavnom, držala nas je zaposlenima 24/7! Bila je mali Jack Russell u buldoškom kostimiću. I, koliko god se to tada činilo strašnim, s ove vremenske distance i u ovim njihovim godinama, ako bi mi to garantiralo da će bar malo duže živjeti, skoro bih si sama pojela i stol, i stolice i zidove! Toliko je smijeha i radosti s njima, baš su Svemir sreće, nije to uopće pretjerana tvrdnja.
Blaž i Berta nisu baš od šetnje. Kako im prolaze dani, kako volite provoditi vrijeme?
– Paaa… tim eufemizmom „nisu baš od šetnje“ možemo nazvati njihovu fatalnu zaljubljenost u spavanje! Nekad smo ih doslovno prisiljavali na šetnju jer je kretanje važno za njihovo zdravlje, no samo u periodu od rujna do svibnja. Buldozi su brahiocefalična pasmina i „ljetna stanka“ od šetnji ih sigurno neće ubiti, a vreli asfalt vrlo vjerojatno hoće. Osim toga, neplivači su, što ljudi obično ne znaju pa je, uz srčani udar, utapanje vrlo čest uzrok smrti. Ljeto definitivno nije njihovo godišnje doba. U kući su živahni, vole sudjelovati u svim obiteljskim aktivnostima (posebno u onima koje se odvijaju u kuhinji), imaju svoje omiljene igračke kojima zovu na igru, no najviše vole biti pored nekog od nas ukućana i češkati se dok čitamo ili gledamo televiziju.
Berta, Blaž i online nastava
U Vašoj obitelji jako držite do rođendana, Berta obuče svečanu suknjicu, oboje dobiju torte, slavi se, oni su ravnopravni članovi obitelji?
– Moram priznati da je za njihove rođendanske outfite zadužena moja kćer koja je zarana počela prekrajati svoje suknjice, kako bi pristajale Berti. Srećom, Berta je takav pas da uživa u bilo čemu što radiš s njom, samo da je uključena. S druge strane, Blaž je više „pust’ me s mirom“ nastrojen i ne odveć modno osviješten pa se izborio za minimalizam tijekom proslava.
Zanimljivo je bilo kod vas doma tijekom online nastave – Berta i Božo su pregledavali zadaće, sudjelovali u satovima tjelesnog odgoja, Vašoj djeci, Sonji i Deniju, nije bilo dosadno.
– Da parafraziram Balaševića, nisam sigurna je li trebalo strepiti ili stremiti da tu svoju ogromnu ljubav prema životinjama nakalemim i na svoju djecu. Sad već pomalo strahujem da su oni neka upgradeana verzija mene. Doslovno sve rade zajedno, funkcioniraju kao mali ljudsko-pseći čopor. Online nastava nam je, sa svim svojim negativnostima, otkrila zapravo i jednu prelijepu stranu zajedništva i usmjerenosti jednih na druge, bez odlazaka u školu, na posao i svih drugih dnevnih distrakcija. Ono što nam je isprva izgledalo kao „Sumrak saga“, pretvorilo se u možda i najkvalitetnije vrijeme od kad smo obitelj. Sigurno su tome i naši psi dali svoj obol – konačno smo svi zajedno bili 24 sata dnevno. Blaž je, doduše, više bio moralna potpora, dok je Berta bila iznimno aktivna tijekom onlinea, prilikom izvođenja nastave tjelesnog osobito – skupa s djecom izvodila je SVE vježbe! I profesorici u kameru nosila svoje plišance. I „pjevala“ na nastavi glazbenog odgoja! Tu bi se čak i Blaž uključio ako bi uhvatio tonalitet… Koliko smo se tada smijali, da opet krenemo online, iz svih ovih razloga, ne bih se ni žalila!
Pakao za zlostavljače
Berta je svojedobno pisala i blog. Što ste sve naučili od Vaših pasa?
– Da, Berta je čak dobila ponudu i da napiše knjigu! To njihovo antropomorfiziranje počelo je kao zezancija putem društvenih mreža pa je nakon nekog vremena preraslo u blog. Imala je čak i respektabilan broj pratitelja koji očito svi dijele ovu moju „dijagnozu“. Ima ona sjajna Fulghumova knjiga „Sve što treba da znam naučio sam još u vrtiću“, ja bih rekla da sam puno toga što danas znam naučila od svojih pasa. Bezuvjetnu ljubav, vjernost, odanost, iskreno prijateljstvo, humor, timski rad… da ne nabrajam dalje, ako smo doista posvećeni odnosu sa životinjom, dobijemo zauzvrat neprocjenjivo životno iskustvo.
Barbara, ima li života poslije televizije?
– Iz svega ovog dosad rečenog, čini se da ipak ima. Nisam ja nikad u potpunosti ni otišla iz medija, uvijek malo koketiramo, oni su ipak, u tom poslovnom smislu, svakako moja prva ljubav. A znaš kako se kaže za te prve fatalne ljubavi – nekako im se uvijek iznova vraćamo! Pa mislim da sad već (ekskluzivno!) mogu i podijeliti – čini se da je nekako došlo vrijeme da im se i ozbiljnije vratim. Ima nekih zanimljivih ponuda i projekata o kojima ozbiljno razmišljam, djeca su već velika, možda je došlo vrijeme da zatvorim krug.
Vi niste samo pasoljubac. Obožavate životinje i zagovornica ste njihovih prava…
– Mislim da je nužno da, posebno oni ljudi koji su „javniji“ i blagoglagoljiviji, govore u ime onih čiji se glas ne može čuti. Pri tom ne mislim samo na životinje, već i na sve one koji se nalaze u obespravljenom položaju, bilo da se radi o djeci, bolesnima i nemoćnima, ženama… No, obzirom da su naša tema životinje, svakako ću uvijek zagovarati njihova prava. Smrkne mi se na pomisao svih napuštenih pasa, pa još kad čujem one racionalizacije o razlozima, tipa preseljenja ili „iznenadnih“ alergija… strašno!!! Tu sam baš ekstremist i nadam se da sve takve, skupa sa zlostavljačima životinja, djece i bespomoćnih, pod pretpostavkom da postoji Pakao, čeka jedna ekskluzivna VIP loža gdje će im karma doći na naplatu.
Fotografije: Privatni album Barbare Udovičić Papeš
