Jeste li se ikada zapitali kako bi vaš pas izgledao da je živio u nekom drugom povijesnom razdoblju? Bi li bio hrabri vitez, otmjeni plemić ili možda ulični mudrac na četiri šape koji s kraljevskih gozbi vješto “posuđuje” ostatke? Pseći vremeplov je spreman, uši na gotovs pa krenimo u prošlost!
Jer možda bi vaša njuškica bila pustolovni istraživač koji njuška po neotkrivenim teritorijima, neustrašivi pirat (s Kariba) s bandanom na glavi ili dvorski špijun koji uvijek zna gdje su skrivene najbolje poslastice. A što ako bi bio filozof u antičkoj Grčkoj, promatrajući svijet s tim svojim mudrim dubokim pogledom?
Pseći vremeplov kreće u Egiptu
Vaš pas u drevnom Egiptu? U doba faraona sasvim je moguće da bi bio obožavan kao božanstvo na četiri noge! Dok biste vi robovali gurajući kamenje za gradnju piramida, on bi odmarao u hladu, nosio zlatni ovratnik i gledao vas s visine. Što, budimo realni, sigurno i sada radi. Možda bi čak imao svog osobnog roba da mu maše palminim lišćem dok on drijema. Kleopatra bi mu zasigurno ljubomorno zavidjela na tretmanu! Pogotovo kad bi kupku s magarećim mlijekom napravili zbog psa, a ne zbog nje.
Pseći vremeplov u srednjem vijeku donosi dvojbu – hrabri i neustrašivi vitez ili dvorska lijenčina. Ako je vaš pas hrabar i zaštitnički nastrojen, u srednjem vijeku sigurno bi bio vitez u sjajnom oklopu. Pravi čuvar zamka i zaštitnik svog gospodara ili gospodarice. Ako je, pak, sklon ležanju po cijele dane, vjerojatnije bi bio dvorska lijenčina. Kako ne bi smetao plemićima dok donose odluke koju zemlju sada napasti, smjestili bi ga na jastuke. On bi se, tako ležeći, sladio mesom divljači kao svaki pravi pripadnik plemstva, dok bi trubaduri pjevali ode njegovoj veličanstvenoj njušci.
Lajanje i lajavo prigovaranje
Doba renesanse bilo je jako kreativno razdoblje u ljudskoj, pardon psećoj povijesti. U renesansi bi vaš pas vjerojatno pozirao najvećim umjetnicima tog doba. Sandro Botticelli osobno bi došao naslikati vašeg psa kako zavodljivo leži na krevetu na boku, s jednom nogom u zraku, do pola prekriven svilenim ogrtačem. Ili bi Leonardo da Vinci nacrtao skicu njegovog savršenog sportskog tijela, dok bi se on protezao u vrtovima palače. Ili bi mu, pak, Petar Hektorović posvetio Lajanje i lajavo prigovaranje :
Viteže naredni Psu moj,
Svim ljupki i medni kî znaju razum tvoj,
Koji nas svih brani u potribe naše…
Ma, nemamo mi više vremena ni za Shakespearea ni za Buonarrotija. Pseći vremeplov već nas je donio na Divlji zapad. Vjerni kaubojski pas ili lopov čija je glava ucijenjena na tisuću dolara? Zamislite svog psa kao neustrašivog kaubojskog suputnika koji s vama luta prerijama. Ako voli loviti loptice, sigurno bi bio majstor u hvatanju odmetnika. No, ako je malo (pre)više sklon krađi hrane sa stola, možda bi njegova slika osvanula na plakatima s natpisom „Traži se – živ ili s ukradenim sendvičem“.
Od mafije do TikToka
U ludim dvadesetima nije bilo previše izbora. Plesač charlestona ili mafijaški ljubimac? U doba jazza i prohibicije, vaš bi se pas mogao zateći u nekom tajnom speakeasy baru. Plesao bi s razdraganom publikom uz swing ritmove i žene u malim crnim haljinama Coco Chanel. Ili bi možda bio miljenik lokalnog mafijaškog bossa koji se obogatio ilegalno prodajući barovima alkohol. Bio bi ležerno smješten u luksuznoj vili Luckyja Luciana s dijamantnom ogrlicom oko vrata, vozio bi se u Fordu Model A i Louis Armstrong bi mu svirao na uši.
Kad je o modernom dobu riječ, dakle o sadašnjosti, pseći vremeplov nema nikakve dvojbe. Influencer na četiri noge! U doba društvenih mreža velika je šansa da je pas sada slavna zvijezda Instagrama, s više pratitelja nego vi! S pravim filterom i neodoljivim pogledom, možda bi dogurao i do vlastitog brenda psećih poslastica. A ako otvori i TikTok profil pa snima videa sebe kako jede, kako spava, kako trči, kako zijeva, kako…. Gdje mu je kraj
Najzabavniji član obitelji
Bilo da je faraonsko božanstvo, muza renesansnom umjetniku ili kaubojski suputnik, vaš bi pas u svakom razdoblju sigurno bio apsolutna legenda! Kamo god da ga smjestite na vremenskoj crti povijesti, jedno se nikada ne mijenja. On bi i dalje bio najodaniji, najdraži i najzabavniji član vaše obitelji.
Kroz pseći vremeplov, s plemićkom elegancijom ili piratskom drskošću, s viteškom hrabrošću ili šarmom ludih dvadesetih, njegov bi rep uvijek veselo mahnuo čim vas ugleda… A vi biste od sreće sigurno zapjevali jednu od Armstrongovih uspješnica And I think to myself, what a wonderful world
Foto: Canva
