„Zadnjih dana imamo povrat pasa kao da se neke nagrade dijele za najoriginalniji razlog vraćanja, a istovremeno navalu upita za male slatke štence kakvi su i ovi povratnici nekad bili.“ Tako jedan od svojih novijih postova na svojoj Facebook stranici počinje Udruga Indigo.
Udomljenje psa iz azila trebalo bi biti odluka za cijeli život. No, nažalost, neki udomitelji pse nakon nekoliko mjeseci ili godina vraćaju natrag. Razlozi su razni – selidbe, financijski problemi, promjene u obiteljskim okolnostima, ali i nerealna očekivanja udomitelja.
Svaki povrat psa u azil ostavlja posljedice. Psi mogu postati nesigurni, anksiozni ili čak nepovjerljivi prema ljudima. Njima treba stabilnost, a ne još jedno napuštanje. Zato je važno da udomljenje ne bude impulzivna odluka, već svjestan i odgovoran korak. Ako ste u dvojbi, bolje je pričekati pravi trenutak nego psu nanijeti još jedan gubitak.
Jer psi nisu stvari koje se mijenjaju kada postane teško – oni su prijatelji za cijeli život.

Povrat pasa i poruka Udruge Indigo
Zato u cijelosti prenosimo poruku volontera Udruge za dobrobit i zaštitu životinja Indigo.
„Ljudi, shvatite da su to živa bića, a ne plišanci i da će NARASTI (jer gle čuda – štenci rastu i ne ostaju zauvijek mali). I da ih treba ODGAJATI, a ne samo gledati, tu i tamo nahraniti i eventualno izvesti u kratke šetnje ili pustiti da lutaju po dvorištu.
Psima treba mentalna i fizička stimulacija da bi bili zadovoljni. Ako taj dio zanemarite – stvorili ste problem, a onda nama vraćate psa jer vi više ne možete s njim, jer je “nemoguć” i tko zna što sve ne. A najčešće ih vratite usred njihovog puberteta. Tada im je najpotrebniji netko tko će ih pravilno usmjeravati i odgajati, jer vama je to preteško.

Zašto ste onda uzimali psa?!
Jeste li uopće proučili što pas sve zahtijeva? Jeste li bar proguglali tipične karakteristike nekih pasmina i zapitali se odgovara li vam to i možete li se nositi s njima?
Ili je to nešto što vas apsolutno ne interesira dok je na slici nešto slatko i malo? Odgoj je nebitan, samo vi njega nama dajte što prije, ljubavi imamo na izvoz (možeš mislit’!) i sve će biti ok!
- Psi se ne uzimaju kao poklon (osobito ne djeci)!
- Psi se ne uzimaju zato jer je to u modi!
- Psi se ne uzimaju zato jer ste se zaljubili u sliku na objavi!
- Psi se ne uzimaju zato jer vam je dosadno!
- Psi se ne uzimaju dok niste JAKO DOBRO RAZMISLILI o svojim mogućnostima, o tome što se sve može dogoditi u budućnosti i kako biste reagirali na neke od najčešćih mogućih scenarija (selidba, dolazak bebe u obitelj, bolest i sl.)!

Pas nije plišanac
Prije svega proučite vlastiti karakter i ponašanje.
Ako ste plaha i nesigurna osoba, niste dovoljno dosljedni u odgoju i lako popuštate – onda ne uzimate psa u tipu bull! Ovo su iznimno inteligentni psi koji odmah iskorištavaju slabosti u odgoju.
Ako vam je najbitnije od svega hoće li pas imati 5, 10 ili maksimalno 15 kg kad odraste – onda ne uzimate štene od svega par mjeseci. Za njega se nikako ne može znati koliko će točno narasti u odrasloj dobi. Ako vam je ovo jako bitna stavka – onda se uzima mladi pas koji je već dosegao krajnji rast ili se kupuje štene od odgovornog uzgajivača.
To što bi svi sve besplatno, a da bude custom-made je priča za sebe.
Ako nemate dovoljno vremena ili volje za dulje šetnje i aktivnosti – onda ne uzimate psa koji upravo to zahtijeva, a vi očekujete da će samo mirno ležati doma i ići van onda kad se vama ide.
Ako niste spremni na izazove, prilagodbu i učenje, dane kad će vas sve živcirati, neprospavane noći, životne promjene i održavanje obećanja (osobito ako ne znate što znači pojam “zauvijek”) – onda vas molimo: UZMITE PLIŠANCA!“

Povrat pasa vs. bezuvjetna ljubav
I time su zaista sve rekli. Pas nije privremeni projekt, već član obitelji. Mnogi ne računaju na prilagodbeni period, strpljenje i trud koji su potrebni da bi se pas uklopio u novi dom. Neki su neodgovorni, ali drugi zaista nisu imali izbora. Ipak, za psa je svaki povratak trauma – izgradili su odnos, osjećali se sigurno, a onda su opet ostavljeni.
Kako spriječiti povrat? Edukacija prije udomljenja ključna je – budući vlasnici trebaju realno procijeniti mogu li se dugoročno brinuti o psu. Azili i udruge također mogu pomoći boljim procesom provjere i podrškom nakon udomljenja.
Pas daje bezuvjetnu ljubav – zaslužuje isto zauzvrat.
Foto: Canva