„Moje ime je Smoki. Nemanja Glođević Smoki. Imam šest i pol godina, mama Malena je bila čistokrvna durmitorska lutalica, a ćale… neki dugonogi gorštak, valjda. Radi crnogorskog porijekla sam dobio takvo junačko ime, a ljubav prema planinarenju sam naslijedio. Nisam naslijedio opušteni crnogorski pristup životu – živahan sam, radoznao, aktivan… Jako aktivan, interaktivan čak“, tako bi sebe opisao veseli Smoki:
„Najsretniji sam u šumi, na planini ili bar nekakvom brdašcu pa onda dozvolim ljudici da bar pola sata otpočine i pojede štrudlu (zahtijevam krajac!) i popije kavu na klupama ispred planinarskog doma“.
Mali slijepi putnici
– Smokijeva mama Malena zaista je spašena iz jednog sela na Durmitoru, gdje je lutala. Jedna prijateljica iz Zagreba željela ju je udomiti i nekoliko nas se pobrinulo da bude na sigurnom i sretno smo je, legalnim putem, dopremili u Hrvatsku. Nismo znali da sa sobom nosi i male slijepe putnike “, uvodi nas u priču Smokijeva Zrinka Denić:
– Kad sam saznala da će Malena imati mlade, odlučila sam udomiti jedno štene. Izabrala sam ime Smoki i prije nego što sam, preko slike, izabrala štene. Kad sam ga trebala preuzeti, obuzela me sumnja. Znala sam kolika je odgovornost brinuti za živo biće i još me bolio rastanak od mog prvog psa, kujice Mate. Ona je sa mnom bila 15 godina. Sve sumnje su se raspršile kad mi ga je udomiteljica predala u kartonskoj kutiji na kojoj je crvenim slovima bilo otisnuto “Smoki”. Nije znala da sam mu već izabrala ime.
Smoki, Wilbur, Bunny, Mrvica…
– Od ostalih članova obitelji, Smoki ima još jednu ljudicu, Laru, ali Lara je otišla daleko, daleko na studij i dođe za blagdane i praznike. Tad se Smoki preseli u njenu sobu i provodi sve vrijeme s njom. Naše mace se zovu Wilbur i Bunny i lijepo se slažu sa Smokićem, opisuje Zrinka njihov suživot.
Da ne pomislimo da je Smoki neki razmaženi dlakavac, on i te kako zasluži sva maženja i keksiće! Naime, već par godina je volonter jedne udruge za zaštitu životinja i pomaže napuštenim psićima i macama dok traže svoj novi dom. Tako je dobio i mačjeg brata i seku, a trenutno mu je privremena cimerica pasica Mrvica, štićenica Udruge za zaštitu životinja S-PAS iz Zagreba.
Na to samo možemo reći HVALA Smokiju i njegovoj Zrinki.
Emotivni Smoki i njegove žalopojke
A sad se vratimo opet Smokiju i dopustimo mu završnu riječ:
„Ne lajem uzaludno u praznom stanu – više pričam kad sam nestrpljiv, uzbuđen, veseo, a znam i zapjevati. Zovu me Smokić, Cmoki, Smoky Lee, Skočipas… Možete me sresti dok trčkaram po Sljemenu, na zapadnoj i istočnoj strani Medvednice, u okolici Zagreba, a obišao sam i Durmitor. Izvan sezone dođem i na more, ali ne volim kupanje i plaže. Ne volim ni gradsku gužvu, tramvaje, autobuse i kamione, a od Gričkog topa i petardi imam PTSP.
Ako na našim izletima zaključim da su se ona i naši prijatelji malo opustili, svojim umilnim žalopojkama im diskretno dajem do znanja da je vrijeme da se krene po šumama i gorama… Još ako imam nekog psećeg istomišljenika, udružimo glasove! Jako sam emotivan i moje žalopojke taknu i najtvrđe srce, tako da me nekad i ekipa sa susjednih stolova dolazi maziti i tješiti, dok se ljudica srami i objašnjava da nisam zlostavljan, gladan ni žedan…
Iz tih razloga me ljudica ni ne pokušava uvesti u neke lokale, bili oni i pet friendly, jer strpljivost mi nije jača strana.
Toliko od mene, woof you!“.
Foto: privatni album Zrinke Denić
Pročitajte i: Arco je dugo birao, onda je izabrao Sanju · Udomljavanje pasa: Pronađite vjernog prijatelja u azilu ili udruzi
