Istarski kratkodlaki gonič, istarski oštrodlaki gonič, posavski gonič te mali međimurski pas međi hrvatske su autohtone pasmine pasa o kojima govorimo u ovom, drugom nastavku.
Podsjećamo da prvi dio teksta u kojem je bila riječ o dalmatinskom psu, tornjaku i hrvatskom ovčaru možete pročitati na ovoj poveznici.
Istarski goniči – autohtone pasmine od stoljeća 14.
Prema navodima Banke gena domaćih životinja Ministarstva poljoprivrede RH, najstariji opis autohtone pasmine istarskog goniča nalazi se u manuskriptu đakovačkog biskupa Petra Bakića iz 1719. godine. U njemu je navedeno da je uzgoj istarskog goniča poznat na području Hrvatske prije 14. stoljeća.
I kratkodlakog i oštrodlakog istarskog goniča vole lovci jer je, kako se na raznim mjestima navodi, ustrajan gonič, osobito za lov na zeca, lisice, divlje svinje
To su uglavnom dobroćudni i neagresivni psi živog temperamenta i vrlo poslušni. Odgovaraju im aktivni ljudi s kojima će potrošiti svoju energiju i zadovoljiti znatiželju.
Međi – štakoraš koji zakopava blago
„Mali međimurski pas uzgaja se preko sto godina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u Međimurju kao užem području pojavljivanja. Međimurci ga zovu “hrčičar” ili “štakoraš” jer se specijalizirao za lov na štakore ili “hrčice” te godinama bio najbolji čovjekov prijatelj u lovu na njih“. Navodi to na svojim stranicama sportski klub Mali međimurski pas – međi, koji djeluje u okviru Kinološkog društva Međimurje, Čakovec.
I on je bio pred izumiranjem no spasila ga je skupina entuzijasta. Inteligentan je i privržen svojim ljudima, a razigran u kontaktu s djecom.
O njegovom karakteru najljepše govori još jedan navod sa stranica Kluba:
„Mali pas je u međimurskim dvorištima bio omiljen, a stariji kažu da je bio i veoma pametan i lukav. Tako i danas kolaju priče o tome kako je zakopavao svoje blago, najčešće izgubljene noževe i viljuške, te bi tek na traženje vlasnika otkrio gdje ima skrovište“.
Posavski gonič – dobroćudan, znatiželjan i zaigran
Posavski gonič stara je pasmina goniča koja potječe od oblika „ilirskog goniča crvene boje s oznakama“. Prvi prikazi na sakralnim objektima datiraju iz 15. stoljeća, otkriva nam Banka gena domaćih životinja.
I on je vrlo privržen svojim ljudima, dobroćudan, energičan i prilično vokalan. Sličan je biglu, znatiželjan, zaigran, poslušan i druželjubiv.
Budući da su uzgajani za rad, odnosno lov, kao i drugi goniči o kojima smo pisali u našem tekstu Hrvatske autohtone pasmine, i posavski goniči traže dosta aktivnosti. Zbog svoje živahnosti će, stoga, biti odličan član neke aktivne obitelji s kojom će otkrivati čari prirode.
Odnos kakav zaslužuju
I to je to, došli smo do kraja dva teksta u kojima smo vam željeli približiti hrvatske autohtone pasmine pasa. Na kraju dodajmo da Banka gena domaćih životinja navodi da se u Hrvatskoj uzgaja ukupno 37 izvornih i ugroženih pasmina. Riječ je o 9 (pasmina) ovaca, 4 konja, 3 goveda, 3 magarca, 3 svinja, 3 koza, , 4 peradi, 1 pasmina pčela i ovih „naših“ 7 pasmina pasa.
No, bili ugroženi ili ne, autohtoni ili ne, o našim bismo se psima, kao i o svim ostalim životinjama, trebali odnositi s poštovanjem i ljubavlju, baš onako kako oni to zaslužuju.
Foto: Kinološko društvo Međimurje, Čakovec; Ministarstvo poljoprivrede – Banka gena domaćih životinja
Pročitajte i: 101 dalmatiner i njihove točkice
