Pišemo o raznim pasminama pasa (i o mješancima, naravno) pa je došao red i na hrvatske autohtone pasmine. Lijepa naša nije velika zemlja, ali zato imamo čak sedam autohtonih pasmina pasa!
To su hrvatski ovčar, tornjak, istarski gonič kratke dlake, istarski gonič oštre dlake, posavski gonič, dalmatinski pas i mali međimurski pas međi.
A što je zapravo hrvatska autohtona pasmina? Prema Hrvatskoj enciklopediji to je „pasmina karakteristična za određeno tlo i podneblje, koju je sustavnim izborom uzgojio čovjek, tako da je postala dio nacionalnog identiteta određenog područja“.
Dalmatiner stekao svjetsku slavu
Najpoznatiji među našim autohtonim pasminama sigurno je dalmatinski pas. Svoju svjetsku slavu može zahvaliti svom atraktivnom izgledu i prepoznatljivim crnim točkama, ali i Disneyevom crtiću utemeljenom na knjizi Dorothy Gladys “Dodie” Smith, izdanoj nekoliko godina ranije. Pongo i Perdita „ušli“ su tako u svaki kutak svijeta i naše dalmatinere učinili slavnima.
Prema Hrvatskom kinološkom savezu, prikazi dalmatinskog psa pronađeni su na oltarnoj slici Majka Božja s Isusom i anđelima u crkvi Gospe od Anđela u Velom Lošinju te na fresci iz Zaostroga, iz čega proizlazi da je njegovo porijeklo u istočnom dijelu Sredozemlja, posebno Dalmaciji. No, navodno su prikazani i kao psi za vuču u prikazima antičke Grčke, Rima i Egipta.
Zvali su ga i dalmatinski goničem, a danas je ipak – kućni pas. Pun je energije i vrlo aktivan pas, a zanimljivost je da može imati predispoziciju za gluhoću te se oko 10 % dalmatinera rađa gluho.
U Hrvatskoj je vjerojatno najpoznatiji dalmatinski pas – Pago, zaštitni znak Paga o kojem smo već pisali, a čiji je lik i na suvenirima čijom prodajom pomaže psima u azilima.
Čuvar stada tornjak
U hrvatske autohtone pasmine spada i tornjak. Ova je pasmina bila gotovo izumrla, da bi 1972. godine počelo sustavno spašavanje pasmine od izumiranja. Tornjak se sve više prepoznaje kao odani obiteljski čuvar i pratitelj. Njegova tradicionalna uloga čuvara stoke ostaje važna, ali današnji njegovi ljudi većinom više cijene njegovu sposobnost pružanja ljubavi i lojalnost obitelji.
Tornjak je bio čuvar stada, štitio je stoku od divljih životinja i potencijalnih prijetnji i živio je u čoporu. Stoga se i danas sa svojim obiteljima zna ponašati kao čuvar stada.
Tornjaci su inteligentni psi, ali mogu biti i neovisni i tvrdoglavi jer imaju snažan instinkt čuvara, što ih čini opreznima. Hrabri su i odani, ali mogu reagirati u situaciji koju ocijene kao prijetnju.
Budući da je stvoren za život vani, tornjak je snažan pas koji ima gustu debelu dvostruku dlaku pa je zaštićen od različitih vremenskih uvjeta.
Svestrani hrvatski ovčar
Za hrvatskog ovčara Hrvatski kinološki savez navodi da je to pasmina koja se najvjerojatnije tijekom više stoljeća razvila od potomaka “sojeničkog psa” (Canis Familiaris Palustris) na području istočne Slavonije. HKS dodaje dalje da je stoljetni uzgoj hrvatskih ovčara u ravnici istočne Slavonije uz kuću, dvorište i stado, stvorili su psa naviknutog i prilagođenog na sve uvjete života.
Kažu da je toliko inteligentan, da može naučiti baš sve. I hrvatski je ovčar vrlo energičan, aktivan i ne voli biti izostavljen iz aktivnosti. Sjajan je sudrug aktivnim ljudima te odličan za treninge i agiliti.
Ovaj srednje velik pas pomalo lisičje njuške često zna biti glasan, ali tko mu to ne bi oprostio, kad je tako odan i privržen svom čovjeku.
U idućem nastavku teksta Hrvatske autohtone pasmine pisat ćemo o istarskom goniču kratke dlake, istarskom goniču oštre dlake, posavskom goniču te o malom međimurskom psu međiju.
Foto: Katica Mustapić; screenshots
