Nedavno smo pisali o jednom otočaninu, dalmatinskom psu Pagu, a sada je na red došla jedna otočanka. Weya je njezino ime, živi u Brusićima na Krku, a dane provodi u kupanju, šetnjama bodulskim šumama, rastjerivanju veprova, traženju šparoga, trčkaranju za kamenčićima…
Kako je Weya dobila ime otkrit ćemo vam uskoro, a ako kažemo da je njezin čovjek Ivica Brusić – Brujo, bit će možda jasnije zašto baš Weya. Ivica ima fotografski Studio Brujo u Krku i administrator je nekoliko stranica na Facebooku, od kojih je najpoznatija Volim grad koji teče sa 64.000 pratitelja. U zadnje se vrijeme bavi i kamenoklesarstvom, a kako on i Weya provode vrijeme, pročitajte u tekstu.
Weya, zaigrana neumorna radnica
– Weya je mješanka između labradora i belgijskog ovčara, a ćud joj je labradorska i razigrana je, ali radni je pas. Ona se nikad nije umorila. Ako joj dva sata bacam kamenčić, ona će dva sata skupljati. Nema šanse da će sjesti i odmoriti, to kod nje nema. Ima 13 godina i, nažalost, nedavno je slomila nogu, operacija je dobro prošla, ima šipku, ali ima nekih problema sa zacjeljivanjem pa smo angažirani oko toga.
Oduvijek mi je san bio imati psa. Kad smo se uselili u novu kuću, već drugi dan smo išli potražiti psića i našli smo ga u Šmriki. Zanimljivo je da je postala mama nakon 3 godine, ona je sva žuta, tata je bio zlatni retriver, a 9 psića je bilo crnih, crnih, svi dobre naravi poput nje.
Fotografije pasa – kako napraviti dobru fotku
Fotografije naših njuškica nije lako napraviti. Barem ne one kojima smo zadovoljni. Zato su tu savjeti fotografkinje ljubimaca Gordane Popović, vlasnice agencije Pet Almighty. VIŠE NA POVEZNICI
Weya di Veglia
Vaša ljubav prema Krku očita je i po Weyinom imenu…
– Veglia, Veja, je talijanski naziv za otok Krk, odnosno za grad Krk i htio sam da moj pas ima posebno ime i tako sam izmislio ime za psa. Da slučajno opet postanem tata i da da dobijem djevojčicu, zvala bi se Vea. Znamo da postoji Gea, Tea, Rea, a nema Vea, a tako je lijepo.
Kako najradije provodite vrijeme s Weyom?
– Najradije provodimo vrijeme u šetnjama. Nažalost, otkako je slomila nogu, moram sam ići bez nje. I bilo mi je prvi put da sam išao u šparoge bez nje, sâm. I bio sam baš izgubljen. Znači, Weya nagari divlju svinju ako prođe kraj nas, to je pas koji je razigran, trči, ide ispred mene, stalno u nekoj akciji.
Volim grad koji teče
Novinar, snimatelj, fotoreporter, jako uspješan administrator nekoliko FB grupa, poduzetnik – sve ste to ili ste to bili. U čemu se najviše nalazite?
– Svako vrijeme nosi svoje. Sad pripremam igrani film. Scenarij sam napravio i našao sam ekipu pa sad moramo razraditi scene, kadrove i imam odličnu priču. To moram snimiti. Prvi sam film snimio 1997. godine i sad je vrijeme da ponovno snimim još nešto. Kad sam bio mlađi, puno sam fotografirao, sad je to puno manje, sad sam se bacio i u kamen. Što god treba. Ne treba mi majstor za kuću, sve mogu sam.
Volim grad koji teče slogan je koji ste promovirali i postao je identitetski simbol Riječana. Sada ste napravili i majicu na kojoj je slika šurlica uz natpis Original from Krk. Prije dvadeset godina vratili ste se iz Rijeke na svoj otok, u svoje Brusiće. Lokalno Vam je jako važno?
– Je, lokalno je u biti najvažnije. Kad bi svatko radio za lokalnu zajednicu najbolje što može, ovo bi bila zemlja s mnoštvom dobrih lokalnih zajednica s lokalnim ljudima i lokalnim stvarima. Nažalost, prodajemo se. I dan danas mi govore da sam ja izmislio „Volim grad koji teče“. Nisam izmislio, to govorim od prvog dana. Samo sam uzeo jednu frazu koju sam oblikovao u figurativni i prepoznatljivi oblik. Najponosniji sam na to što ga je uzeo Autotrolej i stavio na svoje buseve. Ono što sam ja napravio tako „iz štosa“ i nalijepio na auto, Autotrolej je prepoznao. Zvali su me, pitali koliko tražim. Nakon dva dana razmišljanja rekao sam im da ne tražim nikakav novac, nego neka mi daju doživotnu pokaznu kartu za sve Autotrolejeve linije, iako se ne vozim uopće. Ja sam to dobio i ponosan sam vlasnik te kartice. Možda će mi dobro doći kad odem u penziju.
Šurlice u priči
Rekao mi je Škarpa (direktor Turističke zajednice grada Rijeke Petar Škarpa, op. a.), – ako je netko napravio suvenir koji najbolje promovira Rijeku, onda si, Brujo, to ti. Kao što je I love NY za New York, tako već svi u Hrvatskoj znaju što znači Volim grad koji teče. Slao sam te naljepnice svuda, Australija, Dubai, Amerika, Kanada… Svima je jako toplo oko srca kad vide tu naljepnicu negdje vani, daleko. Zanimljivo je da je prva naljepnica išla djevojci u Kopar, a ne nekom Riječaninu. Kad sam to stavio na Facebook, sve je krenulo. U jednom danu sam dobio 20 narudžbi. Da planiraš nešto takvo, da završiš fakultet, menadžment, ne bi to napravio. Moraš imati sreće u životu. Sve su se uspješnice dogodile tako nekako, uz puno sreće.
Napravio sam i priču. Zove se Legenda u šurlicama. To je bajka, već je gotova. Čovjek s Krka, fantastičan crtač, Saša Lončarić, radi mi ilustracije. Koga god sam pitao kako su nastale šurlice (autohtona tjestenina otoka Krka, op.a.), nitko to nije znao. Onda sam rekao – ako ne postoji, ako se ne zna, ja ću izmisliti. I napravio sam priču i kome god je ispričam, svi su oduševljeni i pitaju se kako sam se uopće toga sjetio. Nekoliko mi je općina već naručilo slikovnicu za dar klincima za Svetog Nikolu.
Foto-faca za pse
U Studio Brujo ulazi Weya, ali dozvoljen je ulaz i drugim kućnim ljubimcima, a fotografirate i pse i kažete da je gušt fotkati dlakavce?
– Da, to je fantastično. Neka se nitko ne naljuti, ali oni su bolji nego djeca. Te pse nekako iznenadim i oni slože facu. A možda je do mene, ja isto znam složiti facu i za djecu i za pse i za starije. I kad složim facu za pse i mijaučem i kokodačem i lajem, pas naćuli uši, nakrivi glavu i – klik. To obožavam! Možete doći s iguanom, sa zmijom, sa svim životinjama. Zmiju bih baš volio fotografirati. Samo ne sa škorpionima 🤨. Pauci mogu, ali u teglici. Mogu i ja doći k vama kući. Slikao sam djecu sa psom, svašta sam radio, volim kad je nešto novo.
Weya – emocionalni ogrtač
Ima li Krk dovoljno dog friendly mjesta?
– Ma da, ima baš plaža za pse. Ali ako ideš s barkom, svaka ti je divlja plaža dog friendly, svaka naša šuma na Krku je dog friendly. A imamo mi i vepar friendly dućane 😁Ljudi s Krka su oduvijek bili zahvalni životinjama jer su im služile. Tisućama godina ljudi i životinje žive u simbiozi. Moj mi je stari rekao da su ljudi oduvijek konju ili kravi davali hranu, štalu, krov nad glavom, brinuli da nisu na mokrom, da ne promrznu, brinuli za njihovo mlado, a životinje su im vraćale, konji, recimo, svojom snagom. Sad nam pas daje emocionalni ogrtač od ovog vanjskog svijeta. Kad vidiš što se sve dešava oko nas, najradije bi zagrlio tog psa i to je to.
Fotografije: Ivice Brusić Brujo
