Posjekotine, ugrizi i ogrebotine su uobičajene ozljede kod pasa. Procedura pružanja prve pomoći ozlijeđenom psu ista je kao i da se radi o čovjeku.
Prvo je zaustaviti krvarenje pritiskom na ranu zavojem. Ako se radi o većoj ozljedi, nazovite svog veterinara.
U slučaju da ozljeda nije ozbiljna, liječenje možete nastaviti i sami prema poznatoj proceduri. Na mjestu ozljede, psu pažljivo ošišajte dlaku. Ranu nježno očistite gazom i vodom.
Ne koristite snažne dezinficijense zbog toga što mogu donijeti više štete, nego koristi. Koristite tekuće antiseptike. Nemojte na ranu nanositi mast. Ona skuplja dlake i prljavštinu, što pogoduje stvaranju infekcija.
Preporuka je da sami ipak ne previjate ranu. Zavoji mogu usporiti zacjeljivanje rane i izazvati upalne procese.
Uobičajene ozljede kod pasa – ugriz druge životinje
Ugriz drugog psa ili divlje životinje spada također u uobičajene ozljede kod pasa. Ugriznu ranu prvo treba dobro isprati sapunom i vodom pod mlazom tekuće vode. Tako ćete s mjesta ugriza odstraniti slinu i sekret. Isto važi ako je pas ugrizao vas.
Preporuka je također da sebe zaštitite dok psu čistite ranu. Koristite zaštitne rukavice i sapun koji će ukloniti bakterije. Dobro očistite mjesto gdje ste ugrizenom psu pružili pomoć.
Ugrizne rane traže našu dodatnu pažnju zbog mogućnosti prijenosa bjesnoće. Bjesnoća je akutna zarazna bolest središnjeg živčanog sustava od koje obolijevaju ponajprije životinje. Smrtnost od bjesnoće je gotovo 100 posto.
U urbanim područjima psi su označeni kao glavni nosioci bjesnoće. Urbane bjesnoće u Republici Hrvatskoj nema. Prema službenim podacima, zadnji autohtoni slučaj bjesnoće u Hrvatskoj, u čovjeka zabilježen je 1964.
No, silvatična bjesnoća je prisutna u Hrvatskoj. Njezini prenosnici su šumske životinje, ponajprije lisice i vukovi.
Ugriz divlje životinje traži pojačani oprez
Unatoč tome, savjetuje se da budete na oprezu. Posebno ako se radi o ugrizu divlje životinje u šumi ili psa lutalice u urbanim područjima. Ako nemate iskustva s psima, preporuka je da u gradovima ipak izbjegavate kontakt s lutalicama.
Treba biti na oprezu i ako se radi o ugrizu vama poznatog pas. Ne ustručavajte se od njegovog vlasnika zatražiti potvrdu o cijepljenju protiv bjesnoće.
Zakonska obveza nalaže da se svi psi stariji od 3 mjeseca cijepe jednom godišnje protiv bjesnoće. To treba učiniti najkasnije do 31. ožujka u kalendarskoj godini.
Unatoč tome što ste poduzeli sve ove korake, neka vaš pas bude pod pojačanim nadzorom nekoliko dana. Bjesnoća je jedina zarazna bolest koja ima veliki raspon inkubacije. Po tome se razlikuje od drugih zaraznih bolesti. Dužina inkubacije je najčešće 2 do 8 tjedana. Ako u tom periodu primijetite neobično ponašanje psa, zatražite pregled kod veterinara.
Više o zdravlju pasa pratite u našem veterinarskom kutku.
