Znanstveni interes za odnos čovjeka i psa posljednjih je godina sve veći. Istraživači danas ne proučavaju samo emocionalnu povezanost, nego i stvarne, mjerljive učinke koje pas može imati na zdravlje. Pod oznakom “psi i zdravlje” objavljuje se sve više studija koje analiziraju utjecaj psa na smrtnost, zdravlje srca, mentalnu dobrobit i svakodnevne navike.
Najviše se ističu istraživanja temeljena na švedskim nacionalnim registrima. Ta baza prati stotine tisuća ljudi kroz razdoblja duga i više od deset godina.
Podaci prate tko ima psa, kako živi i kakve zdravstvene ishode ostvaruje. Uz njih postoje i velike metaanalize na PubMedu, koje kombiniraju rezultate iz više država i različitih populacija.
Tu su i longitudinalna istraživanja koja prate ponašanje vlasnika pasa iz godine u godinu i uspoređuju ga s ponašanjem ljudi koji psa nemaju.
Učinci nisu jednaki za sve
Zajedno, ta istraživanja stvaraju sve jasniju sliku. Pokazuju da prisutnost psa može biti povezana s nižim rizikom smrtnosti, stabilnijim kardiovaskularnim zdravljem, manje stresa i većom razinom kretanja.
Naglašavaju i da psi mogu utjecati na strukturu dana, rutinu i socijalnu aktivnost, što dugoročno pridonosi boljem zdravlju.
Ipak, znanstvenici upozoravaju da ovi učinci nisu jednaki za sve. Razlikuju se među skupinama, dobnim razredima i životnim okolnostima.
Važno je i razumjeti da su mnoge studije promatračke, što znači da pokazuju povezanost, ali ne i uzročnost.
Unatoč tome, kombinacija dokaza iz više izvora čini ovu vezu sve uvjerljivijom.
Ovaj pregled donosi najvažnije nalaze i objašnjava gdje su koristi najsnažnije. Također ukazuje na to gdje je potrebna opreznija interpretacija i zašto je tema “psi i zdravlje” postala jedno od najzanimljivijih područja suvremenog javnog zdravstva.
Psi i zdravlje: niži rizik smrtnosti
Jedna od najcitiranijih studija je “Vlasništvo psa povezano je s dužim životom, osobito kod osoba koje su preživjele srčani ili moždani udar“. Ova studija obuhvatila je više od 3,8 milijuna ispitanika kroz različita nacionalna istraživanja.
Rezultat je bio iznimno konzistentan: osobe koje imaju psa imaju 24 % manji rizik od smrti od svih uzroka, dok je rizik smrti od kardiovaskularnih bolesti smanjen za oko 31 %.
Ti se podaci često navode kao najjači dokaz potencijalnih kardioprotektivnih učinaka vlasništva psa.
Autori navode nekoliko mogućih objašnjenja. Vlasnici pasa imaju aktivniji stil života, manje su skloni sjedilačkom ponašanju i češće održavaju rutinu koja uključuje kretanje na svježem zraku.
Također je zabilježeno da emocionalna povezanost sa psom smanjuje kroničnu razinu kortizola, hormona stresa.
Smanjeni stres dugoročno utječe na upalne procese, metabolizam i rad srca, što sve zajedno može stvarati povoljniji zdravstveni profil.
Studija potvrdila veću stopu preživljavanja
Najveće istraživanje ove vrste proveli su švedski znanstvenici analizirajući nacionalne registre pacijenata.
Studija je pratila preko 180.000 osoba koje su preživjele srčani ili moždani udar te usporedila one sa psom u kućanstvu i one bez psa.
Rezultat je bio vrlo jasan. Naime, pacijenti koji žive sami, a imaju psa, imali su 33 % niži rizik smrti u godini nakon kardiovaskularnog događaja.
U kućanstvima s više članova učinak je bio nešto slabiji, ali i dalje mjerljiv i statistički značajan.
Autori ističu da fizička aktivnost igra ključnu ulogu. Ali i rutinska struktura koju psi uvode u svakodnevni život; jutarnje i večernje šetnje, izlazak na zrak i smanjenje socijalne izolacije.
Važno je i emocionalno rasterećenje. Naime, ljudi koji se oporavljaju od srčanih bolesti često pate od tjeskobe ili depresivnih epizoda, a kontakt sa psom može ublažiti te simptome.
Aktivnost i životne navike
Dugoročna studija “Kardiovize Brno 2030” usporedila je stil života vlasnika pasa i osoba bez kućnih ljubimaca.
Istraživanje je pokazalo da vlasnici pasa ostvaruju 10 do 25 % više dnevne fizičke aktivnosti, što se prvenstveno odnosi na brže hodanje i produžene šetnje.
Kod njih je utvrđen i manji udio sjedilačkog vremena, stabilnije vrijednosti krvnog tlaka i povoljniji indeks tjelesne mase.
Ono što je posebno zanimljivo: i ljudi koji su bili umjereno aktivni prije dolaska psa počeli su ostvarivati znatno više koraka dnevno čim su psa uveli u kućanstvo.
Istraživači napominju da šetnje nisu sport, ali njihov kontinuitet i redovitost stvaraju zdravstvene učinke koji se akumuliraju kroz godine.
Manje stresa, bolja emocionalna stabilnost
Istraživanja mentalne dobrobiti vlasnika pasa pokazuju smanjenje razine stresa i jaču emocionalnu otpornost.
Interakcija sa psom, maženje, prisutnost i rutina, stimulira lučenje oksitocina i snižava kortizol.
Kod odraslih osoba koje žive same psi su se pokazali posebno važnima, jer su smanjivali osjećaj izolacije i poboljšavali svakodnevni emocionalni tonus.
Neka novija istraživanja govore i o potencijalno sporijem padu određenih kognitivnih funkcija u starijoj dobi kod vlasnika pasa.
Iako dokazi zasad nisu konačni, trend je konzistentan. Osobe sa psima češće održavaju strukturiranu dnevnu rutinu, ostaju fizički aktivne i socijalno angažirane. Ovo su tri faktora koja se smatraju zaštitnima za mozak.
Psi nisu “lijek”, ali su zaštitni faktor
Znanstvenici napominju da studije o povezanosti između pasa i zdravlja uglavnom imaju opservacijski karakter.
To znači da ne mogu dokazati uzročnost, nego samo snažnu povezanost. Postoji mogućnost da ljudi koji se odlučuju za psa već vode zdraviji život. Više o ovome pročitajte putem ove poveznice Utjecaj pasa na ljude ili kako nas ljubimci mijenjaju.
Unatoč tome, činjenica da se isti trendovi bilježe u više zemalja i kroz milijune ispitanika daje ozbiljnu težinu ovim rezultatima.
Ukratko: psi sami po sebi nisu terapija. Ali jesu jedan od najsnažnijih prirodnih zaštitnih faktora koje možemo uvesti u svakodnevni život.
Psi i zdravlje: veza koju ne možemo ignorirati
Ako promatramo ključne poruke dosadašnjih istraživanja, jedna se stvar ponavlja:
Život sa psom dugoročno može doprinijeti nižoj smrtnosti, boljem zdravlju srca, većoj razini fizičke aktivnosti i stabilnijem mentalnom stanju.
Nije riječ o čudu, nego o nizu malih, ali svakodnevnih promjena: redovita šetnja, emotivna bliskost, struktura dana i manja socijalna izolacija.
Sve to zajedno formira zdravstveni profil koji je mjerljivo bolji kod vlasnika pasa nego kod ljudi koji nemaju ljubimca.
Ako razmišljaš o psu, vrijedi znati da on može biti više od društva. Može biti i važan dio tvojeg zdravog, uravnoteženog života.
