Pepe je 13 i pol godina star križanac pudle i bišona, predivno, čupavo, niskopodno stvorenje. Pas za kojeg imam običaj reci da se rodio kao mudra stara duša. Ponekad se pitam tko je to “unutra”. Izuzetno je stabilnog i smirujućeg karaktera, kako za ljude, tako i za ostale pse.
Tako priču o Pepeu počinje njegova Janja Puhovac, koja za sebe kaže je jedna sasvim obična Riječanka, koja najviše uživa u prirodi, u šumama, po skrivenim stazicama uz more, uz jezera ili u skrivenim uvalicama… Radi u struci, kao očni optičar, pa cjelotjedni rad s ljudima vikendom voli zamijeniti tišinom prirode i tako „napuniti baterije” i naći ravnotežu.
Pepe – član Vežičkog čopora
Na početku moram pitati – kako ste se spojili Vi i Pepe?
– Nasa je priča počela pozivom susjede da dođem vidjeti štence koji su se „desili“. Uporno sam odbijala, nisam bila sigurna jesam li “spremna” za novo štene… Ali, dobro, otišla sam ih “samo vidjeti”… I to je bilo to, jedini dečko u leglu, bio je savršen.
Border collie Bondo – član obitelji u svakom smislu
Danijela i David dugo su razmišljali o tome da udome psa. Razne kombinacije su bile u igri. Prst sudbine odveo ih je u Zagreb, gdje ih je čekao border collie Bondo…. VIŠE NA POVEZNICI
Nekako se desilo da se kroz tu i sljedeće dvije godine u kvartu pojavilo jako puno štenaca, pa je tako nastao Vežički čopor, čiji profil još i danas postoji na Facebooku. U jednom trenu je tu bilo više od 20 pasa na okupu. Lokalni park nam je postao premali pa smo krenuli u obilaske Rijeke i okolice. S vremenom se iskristaliziralo koji psi se žele ostati igrati u parku, a koje zanimaju šetnje i jurnjave po šumi ili snijegu. Pepe je bio jedan od onih kojem je samo bilo bitno da se negdje ide. Tako smo zapravo vrlo rano počeli s obilascima staza i stazica, godinama u društvu dijela Čopora, a posljednjih par godina najčešće sami. Samo mi i naš mir.
Život s Pepeom je lak
Istražujete Istru, Gorski kotar, Krk, Plitvička jezera… Pepe, čini se, uživa u tim vašim šetnjama. Što voli najviše, more, šume, snijeg?
– Obožavamo lutati okolo i obilaziti nova mjesta, pronalaziti stazice i vratiti se doma „zdravo“ umorni. On je, sa svojih 13 i pol godina, u super kondiciji i “odrađuje” kilometre bez ikakvih teškoća. Jedino mu je važno da, gdje god da jesmo, postoji koji kamenčić za bacanje. S Pepeom je život vrlo lak. Izuzetno je smiren i privržen, u šetnjama se drži mene, nije jedan od onih koji će odlutati ili se ne odazvati na poziv. Uvijek mu moram biti na oku, tako da na tim našim izletima slobodno može biti odvezan, ali u gradu ne riskiram, tu je uvijek na uzici.
Pepe, odi donesi svoju torbu
Iza vas dvoje su čak i izložbe pasa…
– Kad se ovako osvrnem unatrag, zaista je u ovih 13 godina bio svugdje. Godinama je podržavao i sudjelovao u izložbama pasa “Vau, vau Rijeko”, reviji koja se održavala za sve pse, bez obzira na rodovnik. Okušao se i u agilityju, mada u njemu nema ni trunka natjecateljskog karaktera, pozirao je u HTV-ovoj emisiji Kućni ljubimci…
Pepe je veseljko i istraživač. Odvezan je kad šećete. Odaziva li se, sluša?
– I sada, u ovim poznim godinama, još uvijek čeka moju rečenicu “odi donesi svoju torbu”. Tada ode po moj ruksak za izlete, dovuče ga do mene i neprestano mi “priča da požurim” dok mu punim boce s vodom. Da moram izdvojiti neki poseban izlet ili stazu, vjerojatno bi to bila staza Stjepana Hausera, zbog tog nevjerojatnog mira i mirisa mora i kadulje. Draga nam je i staza 7 slapova, ali, za moj gušt, ipak previše gužvovita.
Crazy dog lady i Pepe na putovanju sreće
Na Facebooku ste se nazvali Crazy dog lady. Je li većina nas koji imamo pse pomalo luckasta – pričamo sa psima, dio su nam obitelji, nekad nam je draže njihovo društvo nego ljudsko…?
– “Crazy dog lady” je ime koje je došlo tako spontano. Najčešće se nas “psetare” gleda kao da smo mrvu „ćaknuti“, a moram priznati da se i ja ponekad složim s tim 🙂 Plivamo u zoru dok “normalan” svijet spava jer kad sunce izađe, psu će biti prevruće… Nakon svakog izleta imamo još sat vremena raščešljavanja i vađenja čičaka, grančica i lišća iz dlake, pogotovo mi s niskopodnim dugodlakim psima. Ni noćni izlasci nam nisu strani, jer ni jedan alarm nije toliko jak, kao šapice psa po parketu kad mora hitno izaći van…
Puno bi se toga o životu s Pepeom dalo ispričati, posebna je to duša koja je dotakla živote mnogih, jedan od onih pasa s kojim se nepoznati ljudi u šetnji mimoilaze sa smiješkom pri pogledu na njega.
Moja jedina želja je da je on sretan. Ako sam u tome uspjela, moj najveći cilj je ostvaren. Kažu da je sreća putovanje. On je moje putovanje.
I svima želim takvo putovanje!
