Slavica Bakić novinarka je i urednica u riječkom Novom listu, a posljednju godinu i pol njezin je život bogatiji za jednu veselu dlakavicu – Molly. Mnoge su šale o psima i novinama, uglavnom u stilu – prožvakao/la sam sve loše vijesti, no naša junakinja Molly voli novinsku redakciju i odlično se u njoj snalazi, premda je ona zapravo jedan morski pas.
Slavičine ljubavi – labradorice
Slavice, tko je Molly? I kako je uopće stigla kod Vas?
– Molly je zapravo „Dalmatinska zvijezda“. Tako se, naime, zove uzgajivačnica pored Šibenika iz koje sam je dovela u veljači 2021. godine. Imala je tada nepuna tri mjeseca, ali već tada je bila prilično „skulirana“ što je pokazala i kada sam je usred Like zaključala u automobilu na benzinskoj i, naravno, ostavila ključ u autu pa smo gotovo dva sata čekali da je dođu spasiti. Cijelo to vrijeme ona je mirno spavala u autu, a ja se smrzavala pored auta jer je nisam željela ostaviti samu.
Da nije bilo korone, možda se Molly i ja nikada ne bi „pronašle“. Iako sam stalno čeznula za psom, bila sam svjesna da si ga ne mogu priuštiti jer mu se ne bih mogla posvetiti onako kako mislim da bi trebalo. Kada sam doselila u Rijeku 2005. godine, imala sam također psa, ali na kraju sam je morala odvesti k sestri u Slavoniju jer jednostavno nisam mogla spojiti posao i psa. Nažalost, Felicije (tako se zvala) nema već desetak godina. Bila je po mnogočemu posebna, između ostaloga po tome što je ronila. Naravno, i Felicija je bila labradorica.
Kada sam se „posložila“ i odlučila nabaviti psa, zapravo niti jedna druga pasmina nije dolazila u obzir jer mi karakter labradora savršeno odgovara. Staloženi su, ali i tvrdoglavi. U stanu su mirni, a vani mogu biti vrlo aktivni iako se ne slažem s onima koji tvrde da bi labradori trebali svakodnevno prehodati 15 ili 20 kilometara. Molly i ja u prosjeku dnevno prođemo između 8 i 10 kilometara u dvije ili tri šetnje, nekada više, nekada manje. Tu treba pribrojiti i plivanje, odnosno aktivnosti u moru ili jezeru, koje smo ovoga ljeta možda propustile koji dan, ali nastojim da svakodnevno, pa makar i pola sata, provedemo pred neke vode.
I, da, ono što nisam spomenula – Molly je čokoladna labradorica. Za to postoje dva razloga: prvi je da nisam htjela crnu labradoricu jer je Felicija bila crna, a drugi je jedna „čokolada“ iz susjedstva, Forty, inače danas od Molly najbolja prijateljica, koja me je znala pratiti do lifta kada bih se vraćala s posla.
Hrana kao „čarobni štapić“
Molly je prava kraljica plaža! Ona jednostavno obožava kupanje. Postoji li plaža koju Molly nije isprobala? I kako je izvučete iz mora?
– O, još je puno plaža na kojima Molly nije bila. Tek smo krenule u avanture otkrivanja mjesta gdje se može dobro i kvalitetno okupati. Istina, više volimo vrijeme izvan sezone jer nam je tada dostupno puno više mjesta. U „ljetnom režimu“ moramo se ograničiti na plaže koje su označene kao plaže za pse ili su toliko udaljene od drugih, da se možemo okupati. Osim kada na more odemo dovoljno rano jer Molly, baš kao i ja, voli jutra. Nerijetko smo ljeti na moru već u 6 sati ujutro pa ponekad možemo i prekršiti koje pravilo, ako nema kupača.
Iz mora ju je jako teško izvući. Ako ništa drugo, stoji u plićaku i čeka žrtvu koja će joj bacati kamenčiće. I tako može satima. Baš kao i njezina prijateljica Forty. Često smo ovoga ljeta sve tri zajedno odlazile na plažu i bila sam na sto muka kako ih izvući iz mora jer kada bi vidjele da spremam stvari na plaži, obično bi me totalno ignorirale i nastavile se igrati u moru, ili bi otišle plivati. No, za labradore uvijek postoji prilično jednostavan način kako ih natjerati da nešto učine – pokažite im da imate hranu! Zato za izvlačenje iz mora koristim „čarobni štapić“: jednostavno odem do tuša sa svim stvarima, pozovem ih i pokažem im njihovu omiljenu poslasticu. Koliko god da vole more, hrani ipak ne mogu odoljeti. Tim više što najčešće na more idemo odmah ujutro, prije doručka.
„Najviše volimo plaže na kojima nema gužve“
Kakve su kod nas plaže za pse, koja Vam je najbolja i zašto? Imate li možda nekih prijedloga, što bi trebalo popraviti?
– Kada bi se pitalo Molly koja je najbolja plaža u Rijeci, ona bi sasvim sigurno odabrala jednu koja nije označena kao takva: lučicu kod „3. maja“, ispod sportske dvorane. Tamo, naime, ima pijeska, a ona se obožava uvaljati u pijesak kada izađe iz mora. Neće se, istina, buniti ni ako je u blizini neka prašina, ok su joj i sitni kamenčići, a, ako baš nema izbora, provaljat će se i po kamenju, ali – to nije to. Budući da je plaža za pse na Kantridi naša najčešća „baza“ jer nam je najbliža, vrlo često kombiniram i odvedem je do lučice pa se onda vratimo do plaže za pse jer naivno vjerujem da je moguće isprati sav taj pijesak tako da se okupa još malo u moru i da je poslije istuširam. Naravno da pijesak sipamo još danima po stanu, iako je tuširam i kada dođemo doma.
Meni osobno je od plaža u Rijeci i okolici najbolja plaža u Kostreni jer je sigurna u smislu da psi teško s nje mogu pobjeći, velika je, ne kao ostale „zgurana“ na nekoliko kvadrata tek toliko da se kaže da su označili plažu za pse, i raduje me da je najavljeno njezino uređenje koje će uzeti u obzir da svi psi ne skaču s kamenja u more, da i psi trebaju hladovinu i, na kraju krajeva, da su i njihovi vlasnici punopravni kupači koji također žele određeni standard na plaži, a ne osobe drugog reda. Ono zbog čega volim plažu u Kostreni je i činjenica da tamo imamo gdje prošetati prije ili poslije kupanja, ili, kako mi to najčešće činimo, između dva kupanja. Mislim da je to jako važno. Zbog toga volimo ići i u Rabac jer je plaža na kraju uređene kupališne zone i ima prostora za šetnju. To nam se sviđalo i kada smo ljetovale lani u Njivicama, točnije Kijcu. Imale smo dovoljno prostora i za šetnju.
No, moram napomenuti da i Molly i ja najviše volimo plaže na kojima nema gužve. Zato je dobro da smo ranojutarnji tipovi. Jer kada je prevelika gužva, osobito ako ima pasa koji laju ili skaču u njezinoj blizini, Molly će i bez poslastica izaći iz mora što je znak da joj je dosta i da je vrijeme za polazak.
Molly i Forty – BFFs
No, Molly ne posustaje ni izvan ljetne sezone, iskoristi čak i svaku lokvu kako bi se utoćala?
– Kada je voda u pitanju, Molly zaista ne bira. Jedino ne voli kada pada kiša jer ne voli kada joj voda izravno pada po glavi. Obožava ići u Gorski kotar i kupati se u jezerima, Forty ju je naučila kako uživati na našim „bazenima“ – lokvama koje se stvore na parkiralištu pored naših zgrada kada jače kiši. Naravno, nije joj teško niti uvaljati se u blatnu lokvu u parku ili gdje god je pronađe. Riječke fontane obožava, osobito one na Mlaki. Dobro je to što joj nije problem ni doma uskočiti u kadu. Naprotiv! Nakon svake šetnje, ide ravno u kupaonicu i čeka da je ubacim u kadu jer tamo voli piti vodu i, ako je vruće, još se malo osvježiti. Nije oduševljena kada je tuširam, ali preživi i to.
I, da, voli i snijeg. Obožava ga.
Molly je i jedna druželjubiva pasica – voli biti u društvu drugih pasa?
– U odnosu na Feliciju koja je imala neki svoj svijet u kome drugi psi nisu bili važni, rekla bih da je Molly druželjubiva. Voli se ponjuškati i poigrati s drugim psima, izuzetno je tolerantna, osobito prema malim psima. Velikih se ponekad boji, što je posljedica jedne nesretne situacije koja se dogodila kada je bila još jako mala kod moje sestre koja ima bernardince, a za koju sam najviše ja kriva. No, nemamo nikakvih problema niti kada su kod nas u gostima drugi psi. Naprotiv. Nema problema dijeliti svoje igračke s drugim psima pa čak ni mjesto za spavanje.
Ipak, moram priznati da najviše voli biti s Forty. Ona joj je najbolja prijateljica i jako su povezane, iako je Molly užasno nervirala Forty kada je još bila štene. Kada prođe koji dan da nisu zajedno, obično je ide tražiti. I točno zna kada je Forty vani ili kada se dopisujem porukama s gazdaricom od Forty i dogovaramo kada ćemo van. Jako su slične po karakteru i jednostavno odgovaraju jedna drugoj. Priča o Molly bez Forty ne bi bila potpuna. Cure imaju zajednički profil na Instagramu pod imenom @molly_forty gdje objavljujemo njihove zajedničke fotografije i avanture.
Molly u redakciji
Vi ste novinarka, Kako se pas uklapa u takav dinamičan način života? Sigurno ga je Molly jako promijenila, zar ne? Kako se organizirate, radite li u smjenama, ostaje li Molly sama kod kuće…?
– Moj posao je glavni razlog zbog kojega sam dugo kalkulirala hoću li nabaviti uopće psa ili ne. Pandemija je malo promijenila organizaciju posla jer se dio posla odrađuje „na daljinu“ pa sam zaključila da je to možda ipak moguće. Srećom, obje smo ranoranioci pa do 9 sati već „odradimo“ jutarnju šetnju i, naravno, kupanje. Nakon toga slijedi ritual kave i doručka pa se ja posvetim kompjutoru, a Molly odmoru. Pa opet malo šetnje prije nego odem na posao… Uglavnom, volim jutra posvetiti njoj pa ako i moram u redakciju, obično je u to vrijeme povedem sa sobom.
Naime, kada je bila manja, vodila sam je često u redakciju, ali sam shvatila da se u vrijeme kada sam ja tamo, a to je nakon 15 sati, ona voli odmarati u miru pa sam od toga odustala. Budući da s nama živi moj nećak, nije sama, a i on često uskače za večernje hranjenje i izlazak. No, prava šetnja je kada se ja vratim s posla, a to je uvijek u drugo vrijeme. Ali bitno je da ima tu rutinu što se tiče jela i izlaska navečer. Naravno, tu su i Forty i njezina vlasnica Mirela, koje također, ako je potrebno, povedu sa sobom i Molly.
U slučaju da moram negdje duže na put, vodim je u Slavoniju gdje ostaje kod mojih prijatelja ili ostaje kod prijatelja u Rijeci. Jednom sam je ostavila u hotelu za pse, ali to joj se nije baš osobito svidjelo. I inače, zapravo je malo ljudi s kojima ona želi ostati ili šetati.
Najvažnije je poznavati i poštivati svoga psa
Imate li neku plažu koju želite posjetiti, a još niste stigle? I koji je Vaš savjet vlasnicima čiji se psi ne vole kupati?
– Imamo mi još puno toga što želimo vidjeti. Ne samo plaža. S obzirom na to da se Molly voli voziti i da joj putovanje ne predstavlja nikakav problem, nadam se da ćemo uspjeti realizirati sve naše planove, ili barem veći dio.
Što se tiče pasa koji se ne vole kupati, uvijek ispričam anegdotu o mojoj prvoj labradorici, Feliciji, koju smo prvi put vodili na more kada je imala tri ili četiri mjeseca. Uopće joj se nije svidjelo more, bježala je od vode, a kasnije je postala pravi „morski“ pas. U pravom smislu riječi. Jer otkako smo se preselile, najprije na Krk, a zatim i u Rijeku, više nije htjela ući u slatku vodu. Ili nerado.
Pse i njihove želje, strahove… treba razumjeti. I poštivati. Rastuži me kada vidim da ljudi prisiljavaju pse da idu u vodu, bilo to more ili neko jezero ili nešto treće. Ili ih na bilo koji drugi način forsiraju u bilo čemu. Molly, na primjer, ne voli plivati daleko od obale ako ja nisam s njom i ne vidim razlog zašto bih je u tome forsirala.
Najvažnije je poznavati i poštivati svoga psa. Kao, uostalom, i ljude.
