Ako jednom uđete (a uđite, bit će vam drago zbog toga) u riječku Knjižaru Val, nemojte se iznenaditi ako tamo zateknete I njega, Kevina. Kevin je, naime, prava knjiška faca, a svoj je dom, nakon zanimljivih putešestvija, našao u poznatoj obitelji Ogurlić. Dakle, Kevin nije sam u kući, o njemu brinu dva znana novinarska imena – Nela i Dragan te jedan sportaš, njihov sin, rukometaš Dražen.
Simba, Bobica i Mau – bodulska ekipa
Spisateljica, blogerica i novinarka Martina Frka Milotić udomila je dva starija psa i poručuje: Mi smo možda spasili njih, ali više od toga, oni su spasili nas! VIŠE NA POVEZNICI
Kevin, Ukrajinac koji uživa u Rijeci
Kako je Kevin uopće došao k Vama?
– E, to je priča. Kevin je valjda jedan od prvih Ukrajinaca koji je došao u Hrvatsku. Rodom je iz jednog plemenitog legla iz Luhanska. Ta uzgajivačnica sudjeluje na natjecanjima u Rusiji, pa tako znamo da je Kevinov tata Joyful prvak Rusije, bio je najljepši američki koker španijel, sveruski prvak 2015. godine u Moskvi. Kevin je rođen baš te godine i ima tri brata, svi se zovu na “K” – Kenzo, Klajd i Kazanova. Oni su svi našli svoje obitelji, a Kevin je vlakom preko Slovačke dospio do Zagreba. Tamo je živio u jednoj situaciji koja nije bila primjerena. Zahvalu što je Kevin uopće došao k nama dugujemo Ivani Marinčić iz Klane, inače mojoj lektorici, koja je otkrila Patriciju i Kevina i otkupila ih. Kevin je tjedan dana proveo u Klani, ali kako nije podnosio suživot s mačkama, Ivana nas je zamolila da joj nakratko pričuvamo Kevina, dok ona ne riješi tu situaciju. Pristali smo pričuvati Kevina, ali već nakon dva dana znali smo da on jednostavno mora ostati s nama. Ivana pak toliko obožava američke kokere da je u međuvremenu nabavila još jednu kokericu, Reu.
Nije Kevinu lako, s dva novinarska uma i jednim sportskim. Kako izlazi na kraj sa svima vama?
– Nimalo teško jer mi obožavamo Kevina i on vjerojatno nas, a to nam pokazuje u svakoj prilici. Svatko ima svoj korpus obveza prema psu. Najviše je posla oko njege i češljanja, što odradi moja supruga, ponekad uz našu asistenciju. Tu se služimo svim mogućim trikovima kako bi ga držali mirnog i fokusiranog. Nije nam strano ni podmićivanje.
Kevin u Valu među knjigama
Razvijate svoj posao, izdavaštvo je kruh sa sedam kora. Za Kevina ipak nađete vremena? Kako najradije provodite vrijeme s njim?
– Kevin je zahvalan za svako vrijeme koje mu se posvećuje i provodi s njim. Ne volimo ga ostavljati samog i zato je često sa mnom u knjižari.
Kevin voli doći u knjižaru?
– Voli knjižaru jer mu je grad zanimljiva situacija, ima mnogo mirisa i novih mjesta, a u knjižari ima svoje igračke i zabavlja se. Dočekuje posjetitelje, pozdravlja ih i ispraća, voli kad je muving i kad se u knjižari razgovara i ponekad se čini da to sa zanimanjem prati.
„No mačkaran“
Kevin je lav u horoskopu pa rođendane obično slavi na Molatu. Kupa li se, pliva, lovi ribe?
– Najprije, Kevin obožava vožnju. Vrlo je uzbuđen kada shvati da će putovati. S lakoćom podnosi čak i duže relacije, pa mu put do Zadra nije nikakav problem. Vozio se na otok i katamaranom i trajektom, uvijek s plaćenom kartom naravno, i svaka čast Jadroliniji koja dopušta tu mogućnost. S morem je tek ove godine uspostavio bliži odnos, prestao ga se bojati, naučio je čak i plivati. Bili smo vrlo strpljivi u tom približavanju moru, znate ono, prvo samo šapice, pa do koljena, pa razgovor uz bitvu, brčkanje u plićaku, i tako, dok nije proplivao i uvidio da more nije bauk. Ljeto je i vrijeme kad Kevin dođe na svoje jer obožava lubenice. Molat posebno voli jer na otoku ima potpunu slobodu kretanja, stalno je vani, a otkrili smo da ima i posebnu strast prema vrtlarenju. Kad je prevruće, iskopa si rupu u zemlji kako bi se u njoj rashladio. Jedino, nije ljubitelj mačaka. Za njega vrijedi ono “No mačkaran!”.
Euro za Kevina
Svojedobno ste predložili da Kevin bude na novim kovanicama eura. Prijedlog nije prošao?
– Bila je rasprava o tome tko treba biti na kovanicama, u atmosferi balkanske krčme, brojala su se krvna zrnca, to nam je išlo na živce pa smo predložili Kevina. Ako se ne možeš odlučiti za čovjeka, jer ti nijedan nije po volji, neka to bude pas.
Američki koker španijeli i engleski koker španijeli. U čemu je razlika?
– U Zagrebu sam svojedobno imao engleskog kokera, sada imamo američkog. To su krasne pasmine, a ako mogu govoriti o razlikama, osim onih fizičkih u obliku glave i gustoći krzna, engleski su puno svojeglaviji. Američki kao da su napravljeni za obiteljsku koheziju. Iznimno su nježni, blagi i privrženi. Prijatelji su nam već rekli da im se Kevin čini kao anti-stres terapija. “Amerikanci” su kod nas rijetki, a ako je vjerovati riječkim veterinarima i frizerima za pse, Kevin je jedini “amerikanac” u Rijeci. U okolici ih još ima u Čavlima i naravno, u Klani.
Što je Kevinova omiljena razonoda?
– Kevinova je omiljena razonoda maženje, žicanje hrane s našeg stola i poslastica te igranje s njegovim plišancima. Voli se namjestiti u krilo i gledati tv. Ima faze kad svoje igračke kolekcionira i odlaže samo na jedno mjesto, recimo u Draženovu sobu. Ili uhvati nekog kukca u đir pa se ljuti na njega. Naša je pak razonoda održavati Kevinov instagram profil. S vremenom smo shvatili da je to najbolji način za čuvanje uspomena na jednom mjestu i kontakt s drugim kontinentima i običajima. Tu je stekao brojne pratitelje, a najviše ih je iz Japana. To nam je bilo veliko iznenađenje. Japanci imaju poseban odnos prema toj pasmini, među dvadesetak su najpopularnijih i nevjerojatno je što sve s njima rade.
Pas je prijatelj i saveznik
Zašto pas?
– Stalo nam je kanalizirati višak ljubavi prema životinji, a isto tako smo željeli da nam dijete raste uz ljubimca, da spozna tu vrst obveze. Kad nam je prethodni pas, Viktor, otišao u 16. godini, naš sin je imao pet godina. Znači da je prvih godina rastao uz ljubimca. Taj nam je odnos izgledao vrlo lijepo, sin se pokroviteljski odnosio prema starom psu, a on prema malom djetetu zaštitnički. Bilo je tu i puno anegdota. Jednom sam ga čuo da govori nekom vršnjaku u parku: “Ako mi posudiš svoju igračku, dozvolit ću ti da podragaš mog psa.” I sve tako. Pas mu je bio prijatelj i saveznik. Kad smo izgubili Viktora, čudesnog mješanca border collieja i pekinezerice, svijet nam se srušio, svima. Bilo je prebolno razmišljati o drugom psu. Prošlo je više od deset godina, dok nije došao Kevin.
I za kraj, je li Kevin često sam kod kuće?
– Nije. “Home alone” nije film primjenjiv na njega. Američki kokeri ne podnose samoću, to je osobina pasmine. Naš je Kevin u stresu kad ostane sam. Zato ga izbjegavamo ostavljati samog i ne preporučujemo tu pasminu ljudima koji dugo izbivaju iz kuće. Mi taj problem rješavamo pažljivim usklađivanjem satnica, a srećom imamo i predivne susjede Željku i Šimu koji nam uskaču u kritičnim situacijama. Kevin ih obožava.
