Stigla je jesen! Pitate me kako znam? Pa tako što konačno mogu izaći van, a da ne dahćem kao luda zbog vrućine.
S kaže da se čak i znojim kad mi je vruće. Ali nije ni čudo, nikad kraja tim vrućinama. Veći dio ljeta bile smo u Gorskom kotaru, skoro tri mjeseca. Ali, onda smo se vratile. Nažalost – prerano
Ljeto nikad neće biti jesen
I tako, od kad sam u Rijeku došla, S je oprala deset do petnaest mojih prekrivača, a na kraju je dva moja jastuka bacila. Opet se pitate zašto? A zašto… Zato što nisam željela izlaziti na tu vrućinu. Trpjela sam satima, nekad i 24 sata jer nisam čula za izreku da čak i car negdje ide pješke. Pa ja sam greyhoundica, engleska hrtica. Ako ste mislili da su magarci tvrdoglavi, niste upoznali nas.
I onda bih odjednom jurnula prema hodniku i odmah vidjela da ne mogu izdržati. Kud ću, što ću, moram pi*kenje obaviti u kući. Nekad na laminatima, nekad na pločicama, nekad na kauču, jastucima, mom krevetu… Nisam baš birala.
A S… Eh, na početku je bila očajna, prala luđački sve za mnom, kumila me, molila, nagovarala, čak se i naljutila malo par puta. Onda je shvatila da me ne može nagovoriti, gurati i vući me ne želi, nositi me ne može i neće i – pomirila se sa svojom sudbinom. Zaključila je da više mojih stvari pere u mašini nego svojih. Tako mi grah pao Galo, govorila mi je.
Prikrada se jesen
Najviše ju je brinulo da me ne počnu boljeti bubrezi ili da ne dobijem upalu mjehura, kad toliko dugo i često trpim. Ali, sve je prošlo OK. Uz to je bila i pomalo očajna. Otkad sam došla, uvijek sam tražila da idem van, nikad nisam piškila u kući. I onda taj moj pi*aonski preokret
I da, usput budi rečeno, od toliko trpljenja jednom sam se uspjela čak i poka*ati nasred dnevnog boravka. Da ste joj vidjeli facu, mislila sam da će je infarkt udariti i da će se srušiti posred moje ka*ice. Ali nije. Stoički je sve skupila u vrećicu i skoro izgrebala laminate koliko ih je divljački čistila.
Tu su i one muhe o kojima sam pisala. Ove su se godine baš razigrale pa i zbog njih nisam htjela van. No kad je prvi dan temperatura pala ispod 30, eto mene spremne na izlazak. To je meni znak da nam se polako prikrada jesen… Kako je mudri stari Andrić (navodno) rekao – jesen je kao smiješak, pun značenja, a tajanstven. A ja se volim (krezubo) smiješiti
S se nije ni snašla, a ja sam već u hodniku šapom lupala po vratima. I tako, sad smo opet u normalnom stanju, odnosno ja. A ona je sretna što više ne pere robu kao mahnita.
Jesen je tu, Božić samo što nije
Jesen je, ljudi! Ja sam rođena u lipnju, a S u kolovozu, ali mi obožavamo jesen, pa znate to. Ove temperature pa kaputići u kojima se pravim važna pa kabanice pa trčkaranje po lišću pa stajanje na kiši dok ja ne odlučim konačno da ipak moram u šetnju pa…
Ma divota jedna. Kad odnese ventilator u konobu i kad obuče kanotjeru, znam da je konačno došlo moje doba. Sad mi se čak ni kiša više ne čini tako strašna, kraj onih vrućina kojima nisi vidio kraja.
Sad još čekam da konačno odluči krenuti s grijanjem jer divno je kad ja ležim, ona radi, radijatori nas griju… Idila prava.
I da, u jednom je centru već vidjela ukrase za Noć vještica, ali i za Božić i jedva je odoljela. Čini mi se da je s godinama sve više hvata Božićna čarolija pa nam je kuća sve šarenija.
Uglavnom, javim vam razvoj događaja. Ako me uskoro na nekoj slici vidite s vještičjim šeširom ili crvenim plaštom Djeda Mraza, znat ćete da sam bila u pravu
Foto: privatni album Gala&S
Pročitajte i: Strah ili tvrdoglavost, pitanje je sad · Proljeće je – naš je ruksak pun, a vaš?
