Danas mi je tema demencija kod pasa. No počnimo malo drukčije… Postoji li išta ugodnije od zavlačenja pod toplu dekicu s dobrom knjigom ili zabavnim filmom? Dok vani, recimo, pada kiša?
E pa tako se osjećam sa seniorima. Mislim da se svi tako osjećamo u njihovoj blizini. Kad dotapkaju do nas, polože glavu na nas, zabrundaju s ugodom. Da, to su seniori. Easy going bića s kojima je pravi gušt sjesti na klupicu i u miru popiti kavu, dok to biće leži na travi “pokriveno” suncem. I s njuškom koja vrti po zraku.
Nažalost, kao i ljude, i njih također prate staračke bolesti. Od bolnih kostiju, preko problema s pamćenjem, do svima poznate demencije.
Demencija kod pasa se samo ušulja
Malo bih se dotaknula te grozne bolesti jer, nažalost, nismo svi svjesni da se može “dogoditi” i našem psu, a kamo li da se možda već i pojavila. Nekako se svi veselimo prinovi koja će veselo utrčati u naš dom i nitko ne razmišlja o njihovoj starosti. Sve dok ta starost ne pokuca i na njihova vrata. Demencija je, nažalost, česta pojava i kod naših seniora.
Imala sam priliku upoznati je preko svojeg prvog psa, Terija. Također sam imala priliku raditi s nekoliko pasa kojima je dijagnosticirana demencija. Nažalost, demencija kod pasa se ušulja jako tiho. Nismo je uopće svjesni jer je ne prate veliki pokazatelji. Često pomislimo da nas pas “zeza“.
Teri je doživio 18 godina, od toga fantastičnih sedamnaest. U zadnjoj godina njegovog života počeli su problemi. Ujutro bi se probudio i sigurno bi 5 do 10 minuta sjedio i gledao u zid, nama okrenut leđima. Često bi pogriješio vrata neke sobe. Šetao bi i onda bi samo stao na sredini sobe ili hodnika, totalno izgubljen.
Potpuna izgubljenost
Sjećam se na samom početku, kada o psima nisam znala ništa, a pogotovo nisam znala ništa o demenciji. Nisam tada bila još upoznata čak ni s demencijom kod ljudi. Sjećam se da je tražio da ga izvedem usred noći. Ja bih ga, naravno, pomalo ljuta izvela. On je samo stajao, ništa nije radio. Stajao je, nije niti njuškao niti bi išta drugo radio. Ljutila sam se tada na njega, baš jesam. I sjećam tog trenutka, kad me preplašeno pogledao – tada sam shvatila da je on totalno pogubljen. Tu su negdje bili začeci. Ono što je kod demencije interesantno jest to što kad se prvi znak pojavi, sljedeći dolazi tek nakon nekoliko mjeseci i ne bude intenzivan.
Teri i kujice
Ne povežete to što se dogodilo, mislite da se pas inati, da je razmažen… Odmah da napomenem da ništa od ovoga pas nije sposoban. To su sve previše kompleksne emocije za njih. Mi smo tokom par mjeseci shvatili da je kod Terija ipak u pitanju demencija. Zadnjih godinu dana zbog toga Teri nije previše ni izlazio.
Izvela bih ga da malo sjedi ispred zgrade, da gleda druge pse. Ono što me uvijek nasmije jest to da bi, u svoj toj zaboravljivosti, uvijek reagirao kad bi vidio kujicu. Bio je jako slab na nogicama jer su mu i mišići atrofirali, ali bi tada skočio na sve četiri i pravio se važan oko nje. Bio je uz to i srčani bolesnik pa je to bilo onako klimavo, s kašljanjem, ali se u blizini kujica uvijek trudio.
Demencija kod pasa i strah
Kad je njegova demencija bila na početku, jednom smo otišli u laganu šetnju. Nismo išli daleko, ali taj njegov strah je bio neopisiv. On se bojao sjena stabala po cesti. Bojao se malo jačeg vjetra, zvukova, stvari koje nikad prije na njega nisu utjecale.
Činjenica jest da kada uđu u određene godine, kada počnu ti seniorski dani, psi određene stvari doživljavaju pojačano. Ali ovo je bilo prilično ekstremno. To nam je bila zadnja šetnja. Dovela sam ga kući, a on je jedva dočekao otići u svoj krevetić i sklupčati se na sigurno.
Mi, na sreću, nismo stigli do momenta da nas ne prepoznaje, barem nismo to primijetili. No, nažalost, često se događa da se pas skroz pogubi i da jednostavno ne prepoznaje svog vlasnika.
Stari pas i živahno štene
Pišem o demenciji jer puno vlasnika ne prepoznaje znakove. Ja ih nisam vidjela pa sam napravila grešku i dovela jako živahno štene. Moju Malu. Tako to ide kod onih koji ne znaju puno o psima… Tada sam to bila ja, a danas je to velik broj vlasnika i nadam se da će barem jedan pročitati ovaj tekst.
Teri je bio star, Mala je bila „luda“. Teri bi se probudio i jadan polako dolazio k sebi, kad bi se ona zaletjela na krevet i omela ga, a on bi je ugrizao. Hodao je po stanu, ona bi proletjela i jednostavno ga srušila. Njega je sve to boljelo. Mi smo s vremenom situaciju uspjeli staviti pod kontrolu, ali ovakve situacije mogu dovesti do katastrofe.
Paziti da pas ne dehidrira
Dementni pas se zaboravi i krene, što može zasmetati drugom psu, drugi pas može prijeći preko njega ili obrnuto i doći će do sukoba. Naravno, dosta ovisi i o karakteru drugih pasa i o tome koliko su tolerantni. Svakako, ako ih se do tada ostavljalo u kući same, to više ne bih preporučila. Puno je bolje staviti svakoga u svoju prostoriju, boks, ili nabaviti baby gate.
Psi s demencijom će često srušiti zdjelicu s vodom ili s hranom. Zato bi bilo dobro pobrinuti se za taj dio i osigurati zdjelice. Možete ih podignuti na više, tako da se ne može lako spotaknuti ili staviti u kut prostorije. Ne zaboravimo da podignuta zdjelica može biti problem za određene pasmine koje imaju duboka prsa pa se savjetujte s veterinarom oko toga.
Može se dogoditi da pas počne piti vodu i onda stane i zuri u zid. Lako zaborave što su radili. Stoga treba biti oprezan i paziti da ne dehidriraju.
Ako pas počne biti izbirljiv oko hrane i odbija nešto jesti, nemojte ga odmah svrstati u “male izbirljivce”. Kod demencije se to često događa, psi jednostavno više nisu u stanju jesti ono što su jeli do tada. Kognitivne funkcije se smanjuju, to imajte na umu. Ako je pas jeo granule, zamijenite ih hranom iz konzerve, ako je jeo kosti, od sada mu dajte samo meso. Nije izbirljiv, jednostavno više ne ide, ne može.
Ne kažnjavajte ih!
Obavljanje nužde po kući je nažalost neizbježno. Dementni psi će zaboraviti tražiti da idu van, a ako i zatraže, često zaborave obaviti nuždu vani pa onda moraju u kući. Postanu kao štenci. Kako znamo reći za starije ljude – “kao djeca su”, tu nema razlike. Mi smo Teriju stavili pelenu i obukli mali bodi. Njemu je to čak i odgovaralo, baš bi uživao i išao tako spavati.
Prije nego smo to napravili, često se znao pomokriti ispod sebe ili po stanu. Samo ih nikako ne kažnjavajte zbog toga! Danas postoje pelene, a postoje i pojasevi koji se psima stave oko mjehura.
Demencija mijenja bioritam
Spavanje je jedan od većih problema za vlasnike dementnih pasa. Dementni psi će se probuditi usred noći, prepast će se i onda nemirno hodati po stanu, tražiti van. Ako su, pak, navikli biti na krevetu, mogu lako pasti s njega. Bilo bi dobro osigurati im krevet koji je jako mekan, da se osjećaju sigurno jer se vole „ugnijezditi“. Najsigurnije je da spavaju u nekom kutu na podu gdje vas mogu vidjeti, a možete im dati i svoju majicu. Jer, ako su navikli spavati s vama, to stvarno može biti opasno, ali će biti i dosta teško psa tada naviknuti na nešto drugo. Teri je, srećom, pod stare dane zavolio svoj prostor i tražio mir pa to nije bio problem. Ne znam, najiskrenije, što ću s Malom u budućnosti, ako budemo u takvoj situaciji, jer gdje sam ja, tu je i ona.
Bilo je situacija da se pas probudi usred noći, šeta bezglavo po stanu ili sjedi i gleda u zid i onda sutra prespava dan. Cijeli bioritam se promijeni. U takvim situacijama poželjno je vježbati mentalnu stimulaciju i psa što više izmoriti tijekom dana, da bi noći bile barem donekle mirne.
Mentalna stimulacija
Postoje lijekovi, ali ništa od toga neće, nažalost, ovo spriječiti. No, tijekom njihovih života, dok su još mladi, možete se pobrinuti da ne dođe do demencije. Psi koji jako upotrebljavaju mozak, teže razviju demenciju.
Tijekom starenja, s demencijom ili bez, psi će oslabjeti. Često će stražnji dio mišića propasti i pas će trebati pomoć. To je jedan razlog više da ga u mladosti štedite s pretjeranim skakanjem i bacanjem loptica.
Postoje oprsnice koje hvataju cijeli stražnji dio i pas puno bolje hoda i lakše se penje uz stepenice. Kolica su sve češća pojava, jer ako pas voli i ima želju za laganim šetnjama i njuškanjem, dobro mu je to omogućiti.
Demencija moguća kod svakog psa
Često seniori, pogotovo dementni psi, imaju problem s kognitivnim funkcijama i samo kretanje po stanu im je otežano. Pogotovo je to slučaj ako je na podu laminat ili pločice. Za njih su onda idealne postavljene papučice koje se ne kližu.
Dementnim psima treba više pažnje posvetiti kod groominga (čišćenje zubi, ušiju, rezanje noktiju, četkanje), za što nema tolike potrebe dok su mladi. No zato je bitno psa naučiti kako da dopusti to raditi i prilagoditi ga. To se može riješiti jednostavnim CC/DS – counter conditioning / desensitization (desenzibilizacija i uvjetovanje).
Najbitnije je da znate da je demencija, nažalost, moguća kod svakog psa pa tako i vašega i da se ne prepadnete kad je primijetite. Treba je prihvatiti i organizirati se. Pazit ćete gdje pas ide, na vrijeme ga izvoditi, pripremiti mu siguran prostor, gledati jede li i pije dovoljno. I dalje ćete ga animirati te mu ispunjavati dane ako za tim pokazuje želju.
Teri nije bio u šetnjama, ali je išao na izlete autom i mogao je sjediti na svojoj dekici, odvojen od živahnih pasa. Psi s demencijom su i dalje u stanju uživati, samo treba paziti na njihovu sigurnost.
Demencija kod pasa – kako je prepoznati
Kako prepoznati demenciju? Evo nekih znakova koji mogu ukazivati na to da je u pitanju demencija kod psa:
- Dezorijentiranost
- Obavljanje nužde po kući
- Promjene u spavanju
- Promjene u aktivnosti
- Kretanje u krug, povlačenje unazad
- Nesigurnost
- Skrivanje u kutove soba
- Problem nalaženja hrane ili žvakanja
- Problem ulaženja u krevet (stanu na pola puta)
- Zapinjanje ispod pokućstva (ne znaju se izvući)
- Zbunjenost
Ako imate razloga misliti da se kod vašeg psa pokazuju znakovi demencije, obratite se veterinaru. A ako želite doznati više o demenciji kod pasa, nabavite knjigu odlične Eileen Anderson – “Remember me?”.
Foto: Unsplash
