Sanda Blokar profesorica je matematike u osnovnoj školi. Lou i Tisa njezini su psi koji su spašeni i udomljeni u njezinu veliku obitelj. Uz muža, također matematičara, tu su i tri sina, dva su se oženila pa su bogatiji i za jednu unuku.
Lou je kod Blokara došla prije 6 godina, iz Bojnikovca, mama joj je biglica, a tata njemački lovni terijer. Tisa je njemački lovni terijer i došla je godinu dana iza Lou, iz skloništa u Velikoj Gorici. Trebalo je neko vrijeme prilagodbe na njihov međusobni život, dok se nisu dogovorile koja je glavna, objasnila nam je Sanda i nastavila priču o ove dvije Pseće face:
– Lou je prva došla, veća je i deblja i ona je dominantna, Tisa ima poštovanje prema njoj. Mi smo vam obitelj koja se bavi sportom i puno vremena provodi u različitim aktivnostima, vikendima smo u planini. Psi su se odlično prilagodili našem tempu života ili smo se, bolje rečeno, mi prilagodili njihovom i svakodnevne duge šetnje su nam sasvim prirodan dio života.
Lou i Tisa u planinama
Na Facebooku ste u grupi „Planinarenje sa psima“ i često objavljujete priče sa svojih izleta. Posebnost je što pišete u rimi. Kako je došlo do toga? Zabavlja Vas to?
– Kako su psi stigli, zainteresirala nas je grupa „Planinarenje sa psima“ jer su tu bili opisi rute i savjeti gdje psi mogu proći i koliko je zahtjevna staza za njih, kao i smještaji u koje psi mogu ili ne mogu. Tako sam i ja odlučila dati svoj doprinos grupi objavljivanjem slika i opisa našeg doživljaja izleta. Prije mene neki su već pisali kao da pas priča svoje doživljaje, što mi je bilo baš fora, pa sam i ja tako krenula. Što se rime tiče, to je obiteljska tradicija, uvijek smo s djecom igrali različite mentalne igre pri svakoj vožnji autom. Jedna od njih bila je i slaganje rime. Zato mi je lako pisati tako, jer se riječi koje se rimuju same slažu, dugo žive u našem svakodnevnom govoru i životu.
Šuma ima svoje draži, zove da ju se istraži
Po tim se objavama vidi da svi uživate u tim vašim izletima. Čak i nakon posla odete u šumu. To je sigurno i vama užitak koliko i dlakavcima? Što je to u šumama da Vas privlači toliko?
– Na posao i s posla idem biciklom 13 do 15 km u jednom smjeru, ovisno o ruti koju izaberem. Nakon toga obavezno napravim šetnju sa psima od 5 do 8 km, isto ovisi o izboru staze. Meni je Maksimir preko ceste i nije problem brzo u šumi biti, tajne koje krije u šetnji otkriti. Šuma ima svoje draži, jednostavno zove da ju se istraži. Od silnih boja kojima se odijeva, preko ptičjeg pjeva, konfiguracija tla raznih i putova kroz njih punih i praznih. Ne mora to šuma nužno biti, glavno nam je u prirodi boraviti, po njoj se snalaziti, svoje mogućnosti pri tome otkrivati, za točan smjer planinare zapitkivati, po karti se orijentirati, mirise razne otkrivati, budan snivati.
Puno toga za odlazak u prirodu treba znati, za svaki izlet se dobro pripremiti, sve što treba u ruksak spremiti. Pri tome se svaki puta uči, što je lakše za nositi, što je bolje za jesti, da se pri tome naporu čovjek ne muči. Svaki izlet izazov je pravi, svaki puta puno toga mota se po glavi. Nismo uvijek u istoj fizičkoj snazi, ponekada se lakše, a ponekada teže prolazi, to je sve dio te planinarske draži, koja te zove u podvige nove, u područje koje treba da se istraži.
Lou i Tisa – glavno da smo u prirodu pošle
Za kraj razgovora, Lou i Tisa poručile su nam nešto u svom stilu – poetski:
– Nas dvije smo sretne čim se riječ idemo od gazda rekne. Nama nije uopće bitno je l’ to nešto daleko i posebno ili nešto sasvim blizu i sitno. Glavno nam je da smo u prirodu pošle i poslije doma umorne sretno došle. Da su nam trbusi pri tome siti, zadovoljstvo u ljudskoj hrani nećemo kriti.
U prirodi se dobro snalazimo, na put natrag pazimo, tragove ostavljamo, pri tome se zabavljamo. Tisa je uvijek u lovu, ima tu lovačku narav svoju, svaku divljač osjeti, na vrijeme glasno im se zaprijeti, zato za nas na daleko svi znaju, čim čuju tu visoku oktavu. Meni je draže malo legnuti, noge protegnuti svaki puta kada se stane, dok ona odmah rupe iskopa, traži onog koji se tuda mota. Nas dvije uvijek se natječemo koja će brže, koja prije, ali uvijek ima netko tko želi od nas sporije, zato uživamo u trenutku u svakom prirodnom kutku. Lou i Tisa.
Fotografije: privatni album Sande Blokar
Pročitajte i: Pupa na Kleku – priča vikendom · Francuski buldog – razigran i privržen pas koji je osvojio Ingrid
