Često se pitam, a i moja S, jesam li ja sada Australka, Kineskinja ili, ipak, Hrvatica. Jer već sam u Rijeci skoro šest godina. Ipak mislim da to znači da sam sada prava Riječanka, zar ne?
Ako mene pitate, Rijeka je kao stvorena za naše svakodnevne avanture. Pogotovo kad imaš dragu S koja te vodi sa sobom posvuda. I sama kreira svoj radni dan. Moji su dani već dobro uhodani, ali uvijek se nađe neki novi detalj koji ih učini zanimljivima. I dobro, priznajem, sad su to više „avanture“, nego avanture.
Riječanka od jutra do sutra…
Jutarnje buđenje? Možda mi je to najdraži dio dana! Moja S me uvijek dočeka sa smiješkom pa se u hodu pomazimo. Recimo, noćas sam prvi put spavala u pidžami pa me ona češka tako obučenu i pipa mi uši da vidi jesu li hladne. Noćas me je provjeravala i vidjela da spavam kao top na svom krevetu koliko sam duga i široka. Znači da mi je bilo ugodno.
Ujutro mi najprije namoči moju suhu hranu (znate da imam samo dva zuba), a onda se zagrlimo i nježno me pozove na doručak. Doručak je, naravno, najvažniji obrok za jednu greyhoundicu kao što sam ja! Dobro, i ručak! I večera! Jer već mjesecima mi S daje tri obroka, vidjela je da mi tako više odgovara.
Ide Bella s vijestima
Nakon toga slijedi odmaranje od doručka, nego kako, a onda mi dođe nona (tako je i ja zovem) na maženje. I poslije idem ondje gdje i car ide pješice – u šumicu. Jutarnja šetnja u našem Pašcu, u Rijeci, uključuje svakodnevno istraživanje našeg susjedstva. Prvo malo njuškanja pa onda razmjena vijesti. Ima tu jedna Bella, ona mi uvijek donosi novosti iz susjedstva. Ja baš nisam pretjerano druželjubiva, ali sve važno ona mi dojavi.
Kad se vratimo, S radi, a ja joj pomažem. Kako? Paaaa, legnem na kauč ili na svoj krevet i pazim da ne izgubi koncentraciju, recimo. Ili da ne kupi previše stvari na Temu. Ili da ne prestane raditi – vidi mene pa zna da radi kako bih ja imala super život
Riječanka u Međuzemlju
Popodnevno vrijeme rezervirano je za ‘relaksaciju’. Znate onaj divan osjećaj kad se ispružiš na kauču i sanjaš o svježim travnjacima? Ili o srnama? Ponekad moja S dođe s nekom igračkom i pokušava me zainteresirati, ali da vam pravo kažem – ništa ne može zamijeniti pravi odmor. Onda ona opet radi, a ja nadgledam i nju, a i nonu kad nas opet posjeti.
Sad je već hladno pa ne izlazim iz kuće do predvečer. A kad padne mrak, ponekad odemo do šumice. Moja S sa svojom baterijom na glavi (kao Stuart the Minion) i smiješnom narančastom kapom na greyhounde koji zavijaju (Temu, naravno). A ja u kaputiću (sad mi ona i nona rade novi, to će biti nešto fenomenalno) jer mi je zima čim u hodnik uđem. Dakle – ne oblači me iz hira, nego zato što mi je hladno! A i zato što sam fina Riječanka i što sam građena kao fotomodel
Greyhound, a ne divokoza!
Ma, i to mi je omiljeni dio dana! Hodamo polako, ja malo brže jer njušim srne i jelene svuda oko nas. Ona bulji u šumu, uživa gledati stabla. Onda ja pogledam nju i svaki put pomislim kako je moj život u Rijeci baš savršen. Budući da S i ja živimo blizu Rječine i okružuju nas šume, mi se iz našeg malog Međuzemlja ne moramo ni micati. Bijeg u prirodu nama doslovno znači – izaći iz kuće. Imamo stazu uz Rječinu, imamo i nekoliko staza po okolnim brdima, a imamo i samo šetnju po selu našem malom. Moja je ruta često ista, do susjedovog vinograda, oko dječjeg mini parka, preko parkinga, uz cestu, do joga pa samo ravno do kuće.
Što sam starija, manje mi je do veranja po brdima. Pa ljudi moji, nisam ja divokoza, nego greyhoundica! I RIječanka, a tek ponekad i brđanka
No, još mi je ljepše kad odemo u Gorski kotar. Ali, kad razmislim, svugdje mi je dobro, samo da je S sa mnom… Tako, eto, dragi moji, izgleda moj uhodani dan – ali znajte da uvijek čekam neku novu pustolovinu sa svojim bestićima Smurf i Reubenom.
A tko zna, možda me moja S baš danas iznenadi s nekom novom, mirisnom poslasticom. To su mekani prutići, a mi ih zovemo kolačići, tek da znate ako mi ih poželite kupiti
Pročitajte i: Pet godina zajedno – naš udomidan
