Puno se priča u zadnje vrijeme o noseworku, „njuškarenju“ kao zabavi za pse. Također sam primijetila da jako puno ljudi to koristi kao zanimaciju za psa kada trebaju nešto obaviti. Neki, pak, vlasnici odbijaju psu davati ovu vrstu zanimacije jer smatraju da im pas dovoljno njuška vani u šetnji, druge je strah da će pas dobiti previše hrane, dok se treći boje da će pas početi jesti s poda. No pseći njuh je jako zanimljiva tema.
Krenimo, dakle, redom…
Pseći njuh kao glavno osjetilo
Prvo, psu nikad ali nikad nije dosta njuškanja, niti traženja. To je ono što oni rade. Nos im je glavni organ osjeta. Kao drugo, psi su sakupljači. Jedno vuče drugo, njuškanje pa sakupljanje. Tu je, naravno, i genetika.
Također, kad pričamo o ovoj vrsti zanimacije, psa treba naučiti njušiti. Naučiti ga da traži na vaš signal. Napomenula bih da pas neće dobiti previše hrane ako vi taj obrok dajete kroz ovu vrstu zanimacije. Jednostavno namjestite da jedan obrok ide kroz njuškanje. S vremenom neće biti potrebe davati mu tako cijeli obrok, jer možete jednu poslasticu izmrviti i prosuti da pas još jače njuška.
Napomenula bih da pas neće jesti s poda više, ako vas to brine. Naime, ovo je vježba koja ide na signal. Ima svoj početak i kraj. “Smetlarenje” se čak i rješava na način da psu kod kuće dajete što više njuškanja/traženja, tako da zadovolji svoje istraživačke moći i nema toliku potrebu raditi to na ulici. No, i za jednu i drugu vježbu postoje jasni signali koje pas s vremenom prihvati.
Pseći njuh – Facebook i Instagram
Sad kad smo ovo riješili, malo bih dublje „ušla“ u pseći njuh.
Pseći njuh je njihov pogled kroz prozor, njihov Facebook, njihov Instagram, njihovo dnevno ispijanje kave. Zamislite da vam netko to oduzme. Vašu jutarnju kavu, s dnevnim novinama, da spusti rolete i ostavi vas tako da stojite u mraku.
U današnje vrijeme jako puno vlasnika kaže kako mora izvesti psa da obavi svoje, ne razmišljajući o tome da u to spada i njuškanje. Vidim kako psu ne dozvoljavaju njušenje jer im se žuri. Vode psa po gradu obaviti svoje poslove, dođu kući i ponosno kažu kako je njihov pas dva sata bio vani. Nije. Vlasnik je bio vani dva sata, a pas može doći kući samo dodatno frustriran jer nije obavio ništa svoje, ništa što bi njega zanimalo i zadovoljilo. Ništa svoje „nije pročitao“. Samo je prolazio kroz gužvu, osjećao razne mirise, a niti jednom nije stao i sve te zanimljive i privlačne mirise dobro proučio. Frustrirajuće!
Njušenje smiruje pse
U današnje vrijeme mnogo je pasa, upravo zbog toga, nervozno i lajavo. Da, tako je, nemojte se zavaravati.
Njušenje smiruje pse. Njušenje psu pomaže pri samopouzdanju. Zašto? Pa što pas više mirisa upozna, to više saznanja ima. Kao i mi ljudi, što više čitamo, imamo više informacija… Upoznavanje novih lokacija, novih mirisa, sve to omogućuje pseći njuh…
Sa svojim psom znam otići u „gluho doba“ dana u centar grada, u uličice. Ona ne diže glavu s poda. Zato je volim voditi po nekim mjestima gdje kroz dan prođu tisuće ljudi, a onda u vrijeme oko ručka ili nakon njega, kad sve utihne, imamo svojih sat, dva da ona sve u miru ponjuši.
Problem koji često vidim jest da vlasnici brane njušenje pasa međusobno, njihov urin ili izmet. Znači, pas to njuši da dobije informacije o drugom psu. To su kao osobni podaci drugog psa, njihov OIB. Braneći im to, vlasnici stvaraju problem svojem psu.
Kao što sam već napisala, pseći njuh je njihov pogled na svijet. Njuh je direktna poveznica s mozgom. Naravno da su bitni i vid i sluh, ali kod pasa dominantno osjetilo je njuh.
U mozgu pas posprema sve moguće mirise, stvara uspomene. Posprema određene mirise u zasebne ladice. Rad sa psom kroz nosework omogućuje da pas uči putem svojeg glavnog osjetila.
Fascinantna moć
Pseći nos je zanimljiv organ. Naime kad štene dođe na svijet, prvo što koristi je upravo njuh. Svojim njuhom traži toplinu majke te svojih braće i sestara. Stoga ako slučajno otpuže malo dalje, njuh će ga vratiti njima.
Oči i ušni kanali otvaraju se tek nakon par dana. Stoga kad se oštene, nos je im glavni organ i tako sve do kraja života. Pas koji je gluh i slijep može savršeno dobro funkcionirati u svijetu, mi smo ti koji od toga strahujemo. Da, naravno da će mu, ako živi na ulici, život biti teži, ali ne i nemoguć. No, kao kućni ljubimac takav pas može izvrsno funkcionirati i napredovati.
Njuh je moćno osjetilo. Preko njuha mogu osjetiti spol drugog psa, starost, koje je vrijeme dana, kakvo je vrijeme, mogu osjetiti bolest, kakvo vam je zdravlje, koji je jučerašnji ručak bio.
Pas doslovno može ući u kafić i znat će što je neka osoba dan prije ručala za tim stolom. Fascinantno!
300 milijuna živaca u nosu
Kad pas njuši urin drugog psa, to samo znači da pokušava saznati tko je taj frajer/frajerica prije njega tuda prošetao/la. Nikakve gadosti se tu ne događaju.
Prosječan pas u nosu ima 220 milijuna sitnih isprepletenih živaca. Mi, ljudi, imamo 6 milijuna. Tako da se drugi put ne pitate kako on nešto njuši ili ako vi ne možete nanjušiti… Ne uspoređujte sebe sa psom kad je njuh u pitanju. Nikad!
Ovo je prosječan pas. Dok pas koji genetski ima predispozicije biti vrhunski „njuškator“ ili „njuškalo“, ima 300 milijuna živaca u nosu.
Pseći njuh i gulaš
Sad jedna zanimljivost. Kao dodatak, mnogi psi koji su genetski predodređeni za posao „njuškatora“ imaju duge uši. Zašto? Pa zato da jače uhvate miris. Stvara se takozvani scent pool/ bazen. Možete sada i sami pretpostaviti, tu spadaju lovački psi. A ovdje se najviše prepoznaju vlasnici naših divnih biglića, zar ne?
Zbog toga što pas ima ovoliko receptora na nosu, živaca, imaju mogućnost njušiti slojeve mirisa. Mi, recimo, osjećamo da se kuha neki fini gulaš. Psi osjećaju apsolutno sve sastojke u tom gulašu. Pas osjeća najsitnije molekule neke kemikalije.
[Ovo je prvi dio teksta o psećem njuhu. U drugom nastavku doznat ćete što je to Jakobov organ, kada i gdje je najbolje njuškati, ali i još puno toga. Nastavak donosimo uskoro…]
Foto: privatni album; Unsplash: Christian Lue, Jack Hunter
