Povremeno češanje ili kratko čišćenje šapa normalno je ponašanje. Međutim, ako se pas stalno češe i liže šape, budi se kako bi grickao kožu ili je već izazvao crvenilo i gubitak dlake, nešto ga vjerojatno svrbi, boli ili nadražuje.
Alergija je samo jedan od mogućih uzroka. Slične znakove mogu izazvati buhe i grinje, bakterijske ili gljivične infekcije, ozljeda, strano tijelo između prstiju, bolest uha ili bol u ekstremitetu. Zbog toga liječenje naslijepo često samo odgađa rješavanje pravog problema.
Zašto se pas stalno češe i liže šape?
Najčešći mogući uzroci uključuju:
- alergiju na tvari iz okoliša, poput peludi, grinja i plijesni;
- kožnu reakciju povezanu s hranom;
- buhe, šugarce i druge nametnike;
- bakterijsku ili kvasnu infekciju kože;
- travku, trn, posjekotinu ili nadražen jastučić;
- upalu između prstiju ili oko nokta;
- bol u zglobu, kosti ili živcu;
- rjeđe, ponavljajuće lizanje povezano sa stresom ili kompulzivnim ponašanjem.
Veterinarska dermatologinja Sarah Hoff, DVM, MPH, DACVD, u stručnom pregledu MSD Veterinary Manuala navodi da su kod atopijskog dermatitisa često zahvaćene šape, lice, uši, pazusi i trbuh. Sekundarne infekcije bakterijama roda Staphylococcus ili kvascima Malassezia česte su i mogu dodatno pojačati svrbež.
Svrbež zato može pokrenuti začarani krug: pas liže kožu, koža postaje vlažna i oštećena, razvija se dodatna upala, a potreba za lizanjem postaje još snažnija.
Pregledajte šape, kožu i uši
Prvo provjerite liže li pas jednu šapu ili više njih. Naglo lizanje samo jedne šape češće upućuje na lokalni problem, primjerice trn, oštećen nokat, ubod ili bol. Posebno obratite pozornost na divlji ječam koji se može zabosti među prste. Lizanje više šapa, uz češanje ušiju, lica ili trbuha, može biti povezano s raširenijim kožnim problemom.
Na dobrom svjetlu pogledajte:
- prostor između prstiju i jastučića;
- nokte i područje uz korijen nokta;
- crvenilo, oteklinu, ranice ili krastice;
- vlažnu, ljepljivu ili potamnjelu dlaku;
- neugodan ili kvasast miris;
- iscjedak, gnoj ili krv;
- buhe ili sitne crne čestice u dlaci;
- crvenilo i iscjedak u ušima.
Nemojte duboko kopati između prstiju niti izvlačiti predmet koji je zaboden u tkivo. Ako je šapa bolna, pas može ugristi iako inače nije agresivan. Pogledajte i druge znakove boli kod pasa koje ne smijete propustiti.
Korisno je fotografirati promjene i zapisati kada su počele. Zabilježite pogoršava li se svrbež nakon boravka u travi, u određenom godišnjem dobu, nakon kupanja ili tijekom cijele godine.
Veterinaru će koristiti i podaci o zaštiti od nametnika, hrani, poslasticama i prijašnjem liječenju.
Što možete sigurno učiniti kod kuće?
Ako nema duboke rane, jake boli ili otekline, šape možete nježno isprati mlakom vodom nakon šetnje kako biste uklonili prašinu, pelud i površinsku prljavštinu. Potom ih dobro osušite, osobito između prstiju.
Dugotrajna vlaga može dodatno nadražiti kožu.
Ako je pas lizanjem već napravio ranicu, privremeno spriječite daljnje ozljeđivanje odgovarajućim zaštitnim ovratnikom. Čarapa ili zavoj ne smiju biti čvrsti niti ostati mokri, a pogrešno postavljen zavoj može poremetiti cirkulaciju.
Kod otvorene ili bolne rane sigurnije je odmah zatražiti veterinarski savjet.
Nemojte samoinicijativno nanositi ljudske kortikosteroidne, antibiotske ili protugljivične kreme. Pas ih može polizati, a pogrešan proizvod može zamaskirati znakove bolesti ili pogoršati infekciju.
Isto vrijedi za eterična ulja, alkohol, ocat i nerazrijeđena sredstva za dezinfekciju.
Ljudske antihistaminike i druge lijekove nemojte davati bez provjere s veterinarom.
Različiti pripravci mogu sadržavati dodatne tvari opasne za pse, a terapija ovisi o uzroku svrbeža.
Zašto “test na alergiju” nije prvi korak?
Atopijski dermatitis nema jedan test kojim se jednostavno potvrđuje dijagnoza. Prema smjernicama American Animal Hospital Associationa iz 2023., obrada psa sa svrbežom započinje detaljnom anamnezom i pregledom te po potrebi citologijom kože, pregledom na buhe, strugotinama kože i pregledom ušiju.
Atopija se razmatra nakon isključivanja nametnika, infekcija i drugih uzroka. Smjernice su izradili veterinarski dermatolozi predvođeni Julijom Miller i Andrewom Simpsonom, oboje nositelji titule DACVD.
Krvni i kožni alergološki testovi prvenstveno se koriste za odabir alergena za specifičnu imunoterapiju. Pozitivan rezultat može pokazati senzibilizaciju, ali sam po sebi ne dokazuje da je upravo taj alergen uzrok aktualnog svrbeža.
Sumnja na reakciju na hranu također se ne provjerava nasumičnim mijenjanjem različitih komercijalnih hrana. Veterinar može predložiti strogo kontroliranu eliminacijsku prehranu i naknadno ponovno izlaganje prethodnoj hrani.
Tijekom takvog postupka i male količine drugih poslastica, žvakalica ili aromatiziranih lijekova mogu pokvariti rezultat.
Što je pokazalo veliko istraživanje atopijskog dermatitisa?
U prospektivnom istraživanju Claudea Favrota i suradnika analizirano je 1096 pasa s kroničnim ili ponavljajućim svrbežom koje su pregledala 34 veterinarska dermatologa iz 15 zemalja. Među psima s atopijskim dermatitisom šape su bile jedno od najčešće zahvaćenih područja.
Autori su razvili skup kliničkih kriterija koji pomaže veterinarima prepoznati tipičan obrazac bolesti. Ovisno o odabranom skupu, osjetljivost je bila približno 80–85 posto, a specifičnost 79–85 posto.
Praktičan zaključak jest da dob početka problema, zahvaćene šape, uši i druga tipična mjesta mogu povećati sumnju na atopiju. Ograničenje je jednako važno: kriteriji nisu dijagnoza.
Nalaz koji odgovara kriterijima ne isključuje druge uzroke svrbeža, pa kriterije treba koristiti tek uz odgovarajuću veterinarsku obradu.
Istraživanje je također pokazalo da se atopijski znakovi izazvani hranom i oni koji nisu povezani s hranom ne mogu pouzdano razlikovati samo pregledom.
Česte pogreške koje produljuju problem
Pretpostaviti da je uvijek riječ o alergiji. Strano tijelo, grinje, infekcija ili ozlijeđen nokat mogu izgledati vrlo slično.
Mijenjati hranu svakih nekoliko dana. Takav pristup ne omogućuje valjanu procjenu reakcije na prehranu i otežava kasniju eliminacijsku dijetu.
Prekinuti terapiju čim se pas manje češe. Ako postoji sekundarna infekcija, veterinar treba procijeniti je li doista izliječena.
Kupovati lijekove prema tuđem iskustvu. Lijek koji je pomogao drugom psu možda nije siguran ni prikladan za vašeg.
Smatrati lizanje samo lošom navikom. Ponašajni uzrok razmatra se tek nakon procjene boli i bolesti kože.
Kada treba posjetiti veterinara?
Pregled dogovorite ako svrbež traje dulje od nekoliko dana, ometa san, vraća se ili zahvaća više dijelova tijela.
Nemojte čekati ako vidite otvorene rane, gnoj, neugodan miris, jaču oteklinu, krvarenje, otpao ili slomljen nokat, naglo šepanje ili izrazitu bol.
Veterinar može pregledati uzorke kože pod mikroskopom, provjeriti nametnike i infekcije te izraditi plan liječenja osnovnog uzroka. Složeni ili ponavljajući slučajevi mogu zahtijevati pregled veterinarskog dermatologa.
Cornell University College of Veterinary Medicine naglašava da se liječenje atopije prilagođava pojedinom psu i često kombinira više pristupa.
Naglo oticanje lica, koprivnjača, povraćanje, otežano disanje, blijede ili plavkaste desni i kolaps zahtijevaju hitan odlazak veterinaru, prema hitnim smjernicama Sveučilišta Cornell.
