„Kako vratiti psa u azil?“ – zašto ljudi to često guglaju?

kako vratiti psa u azil 01
Podijelite objavu
Da, istina je, to je jedna od najtraženijih fraza na Google tražilici, kad je riječ o psima. Zašto? Zašto bi netko uzeo psa iz azila, a onda ga želio vratiti?

Znate li da je rečenica „kako vratiti psa u azil“ jedna od najguglanijih vezano uz pse? Iznenađeni ste? Ne brinite, i mi smo. No, ako samo pogledate neke od objava hrvatskih azila, vidjet ćete da je njima to zaista svakodnevica.

„Svaki dan, bez iznimke, primimo nekoliko poziva od ljudi koji žele ostaviti psa.“

„Zbog promjene životnih okolnosti Santiagu tražimo novi dom.“ Obje su objave Azila za pse „Društvo za zaštitu životinja Rijeka“.

„Mi bismo vratili vašeg psa kojega smo udomili od vas ovo ljeto, reče ona. Rado bismo da dođete po njega no ako ste u nemogućnosti pokušati ću naći nekoga da ga doveze.“

„Tuga tih takvih koji su imali pa nemali, ta mi je najteža.“ To su, pak, dvije objave osječke Udruge Pobjede.

Pa što je to se to s nama (nekima) događa, da se toliko puno traži fraza „kako vratiti psa u azil“?

Zašto se ne gugla „kako uzeti psa iz azila“?

Ako se nas pita, u velikoj većini za to nema opravdanja. Ali, ovo su neki razlozi zbog kojih fraza “kako vratiti psa u azil” može biti jedna od najtraženijih na Google pretraživaču. Uzeti psa je izazov. Imati psa je izazov. Ali i živjeti je izazov. Pa živimo.

Vjerojatno su u vrhu nerealna očekivanja onih koji uzmu psa. Ljudi često imaju idealiziranu sliku o tome što znači imati psa. Kada se suoče sa stvarnošću koja uključuje i obaveze poput svakodnevne šetnje, treninga, veterinarskih pregleda i troškova, mogu se osjećati preplavljeno i tražiti načine da vrate psa. Zrela i odgovorna osoba, naravno, sve će to dobro razmotriti prije uzimanja psa iz azila. A čak i ako prolazi kroz izazovno pa i teško razdoblje, naći će način da ga prebrodi, umjesto da kazni životinju za svoje greške i krive procjene.

U tu kategoriju spadaju i emocionalne odluke. Ljudi ponekad (zašto?) usvajaju pse impulzivno, pod utjecajem trenutačnih emocija, bez dovoljno razmišljanja o dugoročnim obavezama koje dolaze s posjedovanjem ljubimca. Također je tu i neusklađenost s načinom dotadašnjeg načina života. Ponekad ljudi uzmu psa koji se „ne uklapa“ u njihov način života. Na primjer, visokoenergetski pas u mirnom domaćinstvu ili pas koji zahtijeva puno prostora u malom stanu. Ili, pak, laje, traži pažnju, reaktivan je, zahtijeva socijalizaciju… Sve to može biti izvor stresa i frustracije za vlasnike. Koje oni jednostavno skinu sa sebe napuštajući psa.

Zašto pitati „kako vratiti psa u azil“?

Ima i onih kojima se pas ne uklapa ako dođe dijete. Da, nekim je vlasnicima teško balansirati između brige o maloj djeci i psima, pogotovo ako pas nije dobro socijaliziran. I u tom slučaju često biraju načine kako vratiti psa u azil, umjesto da ulože malo više truda. Jer odrastanje djeteta uz psa zaista je dragocjenost na mnogo raznih načina i nosi jako puno benefita.

Zatim, psi zahtijevaju puno pažnje, ljubavi, šetnje, interakcije… Psi su bića. Živa! Vlasnici koji su prezauzeti često ne mogu posvetiti dovoljno vremena svojim ljubimcima ili bolje rečeno „ljubimcima“. Tu mogu biti i problemi s ponašanjem pasa. Neadekvatna socijalizacija, obuka ili zanemarivanje pa čak i zlostavljanje iz prošlosti može dovesti do problema s ponašanjem, što vlasnicima može postati previše teško. No, vratimo se na odlomak iznad. Ljubav koju dobijemo od pasa za svaku našu minutu posvećenu im, briše sve probleme s kojima se možemo susresti. A vrijeme, ono je ionako relativno. Kako? Pa, lako ćemo skrolajući društvenim mrežama provesti dva sata, ali za izvesti psa u šetnju – nemamo vremena?!

Ima li opravdanih razloga za napuštanje psa?

Ima li? Naravno da ima onih koje možemo shvatiti i razumjeti i koji su jednostavno izvan našeg utjecaja. Promjena životnih okolnosti, recimo. Ovo uključuje selidbu u stanove ili kuće koje ne dozvoljavaju kućne ljubimce, promjenu posla koja zahtijeva više vremena izvan kuće ili čak gubitak posla ili doma. To može dovesti do financijskih problema. Troškovi vezani za hranu, veterinarsku njegu i druge potrebe psa mogu postati previše za vlasnike koji se suočavaju s financijskim teškoćama.

Zdravstveni problemi su ono čega se pribojava svatko tko ima ljubimca, a doživljava ga kao dio svoje obitelji. Fizički ili mentalni zdravstveni problemi vlasnika mogu otežati pa čak i onemogućiti brigu o psu. Krajnji je slučaj smrt psećeg čovjeka nakon čega pas može ostati bez adekvatne brige ako nema nikoga od bližnjih koji bi ga prihvatili.

Razumijevanje ovih razloga može pomoći u razvijanju strategija za sprečavanje napuštanja pasa, kao što su edukacija budućih vlasnika, podrška okoline i slično. Imati psa ne znači (samo) slikanje za društvene mreže.  Imati psa ili bilo kojeg drugog ljubimca znači biti odgovoran i znači shvaćati da životinja u cijelosti ovisi o tebi!

Ako uzimate psa iz azila, jako se dobro educirajte i informirajte o svim odgovornostima i izazovima vezanim za posjedovanje psa. Upoznajte psa kojeg uzimate. Spašavate, točnije. Jer bolje je psa ostaviti u azilu, nego ga uzeti, pružiti mu dom, a onda se „predomisliti“, napustiti ga i vratiti!

Foto: Azil „Društvo za zaštitu životinja Rijeka“; Udruga Pobjede Osijek

Najnovije

Naši partneri