Prvi zapisi o pasmini akita datiraju iz 17. stoljeća. Spominje se Akita Prefektura Honshu u Japanu, u kojoj i počinje uzgoj pametnog lovačkog psa. Odatle su osvojili cijeli Japan, kasnije europski i američki kontinent.
Studije molekularne genetike dokazale su da je akita, uz shiba inu, chow chow i shar pei, jedan od genetski najbližih srodnika vuka. Time se ova pasmina smatra jednom od najstarijih u Aziji. Povijesni zapisi govore o tome da su vlasnici akite nekoć bili pripadnici japanske aristokracije. Pasmina akita bila je toliko cijenjena da su u nekim dijelovima Japana ovi psi imali svoje njegovateljice.
Izvoz pasmine akita u Ameriku
Kao zanimljivost izdvojimo da je pasmina prisutna u nekim japanskim duhovnim tradicijama. Predstavlja dobro zdravlje. Inače se kip psa darivao novorođenčadi, u želji za njihovim zdravljem, te djetetovim dugim i sretnim životom. Bolesnima se također poklanjao ovakav kip kako bi im se poželjelo brzo ozdravljenje.
Iako u Japanu izuzetno popularna pasmina, akita je gotovo izumrla. Pasmina je 1931. godine proglašena spomenikom prirode, a dugo je bio i zabranjen izvoz ovih pasa. Američka spisateljica, aktivistica i velika ljubiteljica pasa Helen Keller spominje se kao prva osoba koja je dovela akitu u Ameriku. Keller je posjetila Japan 1937. godine gdje je upoznala i zbližila se s ovom pasminom.
Američki kinološki klub pasminu je registrirao 1972. godine.
Izvorna namjena pasmine
Akita je prvotno korištena za lov u krševitim krajevima. Psi su pomagali u lovu na divlje svinje, ptice, medvjede i jelene. U tome su, zbog lovačkog instinkta, spretnosti i izdržljivosti, bili jako uspješni. Dobro podnose oštre zime i teške uvjete. Pasmina se pokazalo hrabrom i snažnom, pa je korištenja i za čuvanje i vuču. U 19. stoljeću akita postaje pas za borbe. Kako bi psi bili veći i snažniji, križan su s tosa inu i mastiff. No, borbe pasa u Japanu zabranjene su 1908. godine.
Akita je danas kućni ljubimac zbog čega gubi svoju izvornu funkciju radnog psa. No, zaštitnički gard, lovački instinkt i veliku snagu pasmina je sačuvala do današnjih dana. Na tome valja zahvaliti naporima Japanaca, da očuvaju izvorne karakteristike svoje drevne pasmine. To su: duge noge, šiljasta glava, mišićava i snažne tjelesna građa.
Hachiko: Priča o psu
Osobine koje se vežu za ovo pasminu su prilagodljivost i inteligencija. Traži povezanost sa svojim vlasnikom, a zauzvrat nude prijateljstvo, odanost i poslušnost. Vlasnici ih opisuju kao inteligentne pse velike ustrajnosti. Skloni su biti agresivni prema drugim psima. Pokazuju nepovjerenje i suzdržanost prema nepoznatim ljudima. No, lajat će samo kad osjete stvarnu prijetnju.
O odanosti akite svom vlasniku snimljen je i popularni film Hachiko: Priča o psu koji se temelji na istinitom događaju, a glavnu ulogu tumači slavni glumac Richard Gere.
Pasmina traži iskusnog vlasnika koji ima dovoljno vremena da se aktivno bavi svojim psom. Socijalizacija je za njih jako važna. Vlasnici vole reći da je akita samotnjak, kojem je njegov vlasnik/obitelj dovoljno društvo. Akita nije za one koji svog psa vode posvuda, u trgovačke centre, dječja igrališta, prometna gradska središta… Kako smo spomenuli, mogu pokazivati nepovjerenje prema drugim psima, ali i ljudima. No, ako želite odanog psa s karakterom, možete razmisliti o pasmini akita.
Pasmina akita – fizičke karakteristike
- Visina: ženke 61 do 71 cm, mužjaci 66 -71 cm
- Težina: ženke 34-38,5 kg, mužjaci 38,5-50 kg
